.
dane u izlozima nudim
nešto sebe
i još ponešto
kao u uličici de Walletjes
u Amsterdamu
ne košta ništa
zauzvrat ništa mi nije potrebno
tako se poravnavam
s druge strane izloga
i to je neko prirodno stanje
ako nema prebučne šačice neistomišljenika
koju prirodno slijedi kordon psovača
iznenade me bljeskovi bisera
što se u sjenama bojažljivo kriju
oduševe iskrice reflektiranog čistog sjaja
ali to kratko potraje
na ovom ozloglašenom mjestu
sve ono lijepo i moguće ljepše nestane
pa postaju zamorni
svi ovi već odgledani prizori
dozlogrde jeftine prepirke i podvođenja
sve jeftinije se nudi
a odveć premalo daje
ponekad pomislim: ovo je posebno, nešto!
vrjednije od utvara realnosti
pomislim da iskrenost k sebi još vrijedi
a u odrazu prepoznati se može
s drugačijim pogledom svemu
koji se može razdvojiti od patvorina
pomislim: tako se otkriva lijepo
kad nije važno zašto misao krene
niti koliko je na cijeni
već iz kog osjećaja bukne i gori
čitavim zaokruženim životom
Post je objavljen 20.12.2021. u 00:03 sati.