Marketing
nisam žena od slova
da sam išta ukoričila od napisanog a ne sačuvanog, bila bih žena u knjizi, položena na nečijoj polici , ponekad uzeta u ruke s prašinom ili ne na koricama, ali.....bila bih žena od slova.
Možda i ljubljena izmedju tih riječi, zavoljena upravo zbog tog napisanog, živa nedodirnuta ali ljubljena usnama nepoznatog stranca koji me dira očima, voli slovima , obožava dodirom stranica onako, kako bi me obožavao živim rukama muškog, poetskog bića u kojemu ljubav riječima vrije i u vrenju zajedničkih slova - mojih napisanih, a svojim zamišljenim - bila bih bludno uzeta onako, kako se uzima stvarna žena a ne ova, od slova sačinjena.
A ja sam utvarom vlastitih riječi osudjena na davanje ljubavi ovako: usud je to kad ga imaš dok pišeš , kao što je usud leptira da živi jedan dan raskošan u svojoj ljepoti ili galeba, koji će i s polomljenim krilom pokušati svoj let kao bijeg....
Kao bijeg.....jer sve je bijeg od nečega, svaka naša misao koja izadje na svijetlo dana je bijeg iznutra prema vani makar to bilo propupalo
htijenje ,ugušeno strahom od neizricanja pa samo napisano slovima. Ukoričeno dakako, jer, neukoričena žena kao ja, koja piše prolaznost i protočnost slovima traje kratko.
Da sam se "ukoričila " bila bih netko u rukama nekoga s prašinom ili bez ali dodirnuta, voljena i čuvana od zaborava.
Ovako, zaborav je moj životni odabir
Post je objavljen 16.12.2021. u 13:13 sati.