Zadaćnice, 49. krug. Tema kruga: Šume, kiše, grad i zvijezde
Autor zadaćnice: josip-presvetli
1. Šuma
Kristijan je bio učenik petog razreda jedne osnovne škole u jednom gradu srednje veličine. Bio je i član jednog izviđačkog odreda. Marijana je također bila učenica petog razreda, ali jedne druge osnovne škole u istom gradu i također je bila član izviđača ali u jednom drugom odredu. Gradovi srednjih veličina od oko par stotina tisuća stanovnika obično imaju nekoliko osnovnih škola i nekoliko izviđačkih odreda. Jedne subote dva izviđačka odreda onaj Kristijanov i onaj Marijanin zajedno su išla na izlet u neku obližnju šumu gdje je bilo popularno izletište za djecu tog uzrasta. Kristijan i Marijana do tog se izleta nisu poznavali. Nikad prije se nisu sreli. Nisu znali jedno za drugoga. Išli su u različite škole. Bili su članovi različitih izviđačkih odreda. Živjeli su u različitim kvartovima. Trenirali su različite sportove i bavili se različitim vanškolskim aktivnostima. Ništa ih osim tog izleta nikada povezivalo nije.
Te subote svi izviđači stigli su ujutro na autobusni kolodvor, uglavnom su ih doveli roditelji. Svi su stigli na vrijeme ali Kristijan je umalo zakasnio, bila je velika gužva u prometu i stigli su u zadnji čas. Trčeć prema autobusu s ruksakom na leđima zapuhano je obznanio voditeljici odreda "uff, evo nas...tata je čak prošao na žuto samo da stignemo!" - ajde dobro bitno da ste stigli, rekla je voditeljica, potrpala i Kristijana i ruksak u autobus i krenuli su.
Na izletištu djeca su se igrala. U jednom momentu igrali su se neke budalaste igre u kojoj se biraju parovi. Pa je Marijana izabrala Kristijana da joj za igru glumi muža, imali su i neku plišanu bebu. Ostala djeca pjevala su pjesmicu "Kristijan i Marjana zaljubljeni par, kad se budu vjenčali, dobit će na dar, Marijana će dobiti kutiju bombona, Kristijan će dobiti gaće od betona" i tako su se djeca igrala i zabavljala, a pjesmica se orila i orila, čak se orila i u autobusu po povratku kući. Kristijanu i Marijani je već bilo pomalo i neugodno i željeli su da pjesmica nestane...
Kad su se vratili natrag u grad svak je pošao svojoj kući i živjeli su svojim udaljenim ničim povezanim životima sve dok se nisu ponovno sasvim slučajno sreli u srednjoj školi. Nekim slučajem oboje su upali u isti razred jedne gimnazije. Kristijanu se Marijana sviđala. I bio je cijelo to vrijeme potajno zaljubljen u nju. A i Kristijan se Marijani sviđao i Marijana je isto cijelo to vrijeme bila potajno zaljubljena u Kristijana. No, i jednog i drugog bilo je sram one budalaste dječje igre i one još budalastije pjesmice koje se orila autobusom pa od srama nikad nisu prišli jedno drugome. Nikad jedno drugome nisu reki što osjećaju jedno prema drugome. Čak se nikad nisu ni družili. Sve četri godine i jedno i drugo tiho su patili u sebi i proklinjali dan kad su im u autobusu cjelim putem pjevali pjesmicu "Kristijan i Marijana zaljubljeni par, kad se budu vjenčali, dobit će na dar, Kristijan će dobiti kutiju betona, Marijana će dobiti gaće od bombona..." Sramili su se tog dana i držali su tu pjesmicu zakopanu duboko u sebi, neznajuć pritom da i ono drugo na potpuno isti način pati.
Kad je srednja škola završila svak je otišao svojim životom. Marijana je otišla studirati ekonomiju, a Kristijan je odlučio studirati strojarstvo. I nikada se više vidjeli nisu. Marijana se udala za nekog Nasilnika kojeg je upoznala na fakultetu i rodila mu dijete. Cijeli život je maštala o tome kako bi bilo da se udala za Kristijana u kojeg je oduvjek bila potajno zaljubljena. Pogotovo kad bi dobivala batine od muža Nasilnika. Maštanje o braku s Kristijanom iz djetinjstva joj je uvijek bio put u neku utjehu, u neki svijet samo njoj znan. Svijet koji je postojao samo u njenoj mašti daleko od Nasilnikove šake.
Kristijan je kasnije oženio neku ženu koja je u tom trenutku ostala slučajno trudna s njim, oboje su bili na pragu tridesete, pa su odlučili zadržati dijete i vjenčat se. Jer eto, zatekli su se trudni u životnom periodu kad se to od njih očekuje. Cjeli život je proživio s tom jednom te istom ženom, pateć prtiom za Marijanom. No nikad nikome ništa o Marijani rekao nije.
2. Kiša
Kristijan je bio učenik petog razreda jedne osnovne škole u jednom gradu srednje veličine. Bio je i član jednog izviđačkog odreda. Marijana je također bila učenica petog razreda, ali jedne sasvim druge osnovne škole u istom gradu i također je bila član izviđača ali u jednom drugom odredu. Gradovi srednjih veličina od oko par stotina tisuća stanovnika obično imaju nekoliko osnovnih škola i nekoliko izviđačkih odreda. Jedne subote dva izviđačka odreda onaj Kristijanov i onaj Marijanin zajedno su išla na izlet u neku obližnju šumu gdje je bilo popularno izletište za djecu tog uzrasta. Kristijan i Marijana do tog se izleta nisu poznavali. Nikad prije se nisu sreli. Nisu znali jedno za drugoga. Išli su u različite škole. Bili su članovi različitih izviđačkih odreda. Živjeli su u različitim kvartovima. Trenirali su različite sportove i bavili se različitim vansškolskim aktivnostima. Ništa ih osim tog izleta nikada povezivalo nije.
Te subote svi izviđači stigli su ujutro na autobusni kolodvor, uglavnom su ih doveli roditelji. Svi su stigli na vrijeme ali Kristijan je umalo zakasnio, bila je velika gužva prometu i stigli su u zadnji čas. Trčeći prema autobusu s ruksakom na leđima zapuhano je obznanio voditeljici odreda "uff, evo nas...tata je čak prošao na žuto!" - ajde dobro bitno da ste stigli, rekla je voditeljica, potrpala i Kristijana i ruksak u autobus i krenuli su.
Na izletištu djeca su se igrala. U jednom momentu igrali su se neke budalaste igre u kojoj se biraju parovi. Pa je Marijana izabrala Kristijana da joj za igru glumi muža imali su i neku plišanu bebu. Ostala djeca pjevala su pjesmicu "Kristijan i Marjana zaljubljeni par, kad se budu vjenčali, dobit će na dar, Marijana će dobiti kutiju bombona, Kristijan će dobiti gaće od betona" i tako su se djeca igrala i zabavljala, a pjesmica se orila i orila, čak se orila i u autobusu po povratku kući. Kristijanu i Marijani je već bilo pomalo i neugodno i željeli su da pjesmica nestane...
Kad su se vratili natrag u grad svak je pošao svojoj kući i nastavili su živjeti svojim udaljenim i ničim povezanim životima. Jednoga dana kad je Kristijan išao u sedmi razred padala je jaka kiša. Majka je rekla "Kristijane -ne zaboravi kišobran" ali Kristijan je bio smeten i oduvjek pomalo u sedmom nebu i zaboravio je uzeti kišobran. Kiša je smočila torbu i rastopila bilježnicu iz matematike u kojoj je bila domaća zadaća. Učiteljica je na satu matematike zatražila na pregled domaće zadaće, a Kristijan je rekao da on nema, jer mu se rastopila bilježnica pa je dobio 1. Oduvjek je bio na li-la između 3 i 4 iz matematike i na kraju godine ta jedinica je prevagnula da mu učiteljica zaključi 3, a ne 4. Kristijan je želio upisati gimnaziju ali pri upisu taman mu je falio taj jedan jedini bod i na kraju je upisao srednju ekonomsku.
Marijana je upisala gimnaziju. Zaboravili su odavno da postoje. Zaboravili su odavno da su bili na tom izletu. Pjesmica koja se orila u autobusu otplutala je u zaborav i cijelu onu budalastu dječju igru je prekrila magla mutnih sjećanja. Bilo je to davno, kad su još bili mali i išli u peti razred,....tko bi se toga više ikad sjetio.
Po završetku srednje ekonomske škole, Kristijan je po inerciji upisao ekonomski fakultet. Isti fakultet je upisala i Marijana. Marijana kao bivša gimnazijalka imala je problema sa računovodstvom, nije shvaćala osnove i bilo joj je teško popratiti predavanja. Dugovna i potražna strana bile su za nju potpuno nepoznati pojmovi, a profesor je držao predavanje kao da svi već o računovodstvu sve znaju. Kristijan kao bivši učenik srednje ekonomske dobro je poznavao osnove računovodstva i vrlo je brzo shvatio da može zaraditi neke novce dajuć instrukcije bivšim gimnazijalcima.
Jednom mu je na instrukcije došla i Marijana. Bila mu je odnekud poznata. I on je bio poznat Marijani. Ali nisu znali odakle. Sve dok se jednog dana nisu sjetili pjesmice! I puknuli od razdraganosti! "Ajme, pa to si ti!!! rekli su jedno drugome! Smijali su se zajedno toj davnoj budalastoj igri i onoj glupoj pjesmici koja se orila autobusom; "Kristijan i Marjana zaljubljeni par, kad se budu vjenčali, dobit će na dar, Marijana će dobiti kutiju bombona, Kristijan će dobiti gaće od betona"
Marijana je nastavila dolaziti na instrukcije i postajali su sve bliži i bliži. Dok se jednog dana nisu i zaljubili. I naposlijetku i konzumirali svoju ljubav. U to vrjeme u Marijanu je bio zaljubljen neki Nasilnik koji je vjerovao u svoju istinu, a ta istina je bila da je Marijana njegova cura i da je Marijana sa Kristijanom zapravo njega prevarila, pa je u naletu bjesa u WC-u Kristijanovom glavom razbio WC školjku. Ili je WC školjkom razbio Kristijanovu glavu. Policija nikad nije uspjela utvrditi točan hodogram događaja. Uglavnom i WC školjka i Kristijanova glava ležali su smrskani u lokvi krvi na podu WC-a ekonomskog fakulteta. Kristijan je pokopan u obiteljsku grobnicu. Nasilnik je otišao na 15 godina u zatvor. A Marijana se sva emotivno polomljena udala za prvog koji je naišao nakon njenog 30 tog rođendana, rodila mu neko dijete i tupo živjela do kraja života.
3. Grad
Kristijan je bio učenik petog razreda jedne osnovne škole u jednom gradu srednje veličine. Bio je i član jednog izviđačkog odreda. Marijana je također bila učenica petog razreda, ali jedne sasvim druge osnovne škole u istom gradu i također je bila član izviđača ali u jednom drugom odredu. Gradovi srednjih veličina od oko par stotina tisuća stanovnika obično imaju nekoliko osnovnih škola i nekoliko izviđačkih odreda. Jedne subote dva izviđačka odreda onaj Kristijanov i onaj Marijanin zajedno su išla na izlet u neku obližnju šumu gdje je bilo popularno izletište za djecu tog uzrasta.
Marijana je stigla na vrijeme na autobusni kolodvor kao i sva ostala djeca, ali Kristijan je zapeo u gužvi u gradu. Kristijanov otac je u jednom momentu odlučio da neće riskirati s dijetetom u autu i zaustavio se na žutom semaforu. Kad su stigli na kolodvor, autobus sa izviđačima već je otišao. Vratili su se doma, a otac je tješio Kristijana "ma bit će još izleta, ne brini"
Onaj dan kad je padala kiša Kristijan je ipak uzeo kišobran. Kiša nije smočila torbu. Bilježnica se nije rastopila. I Kristijan je na kraju godine imao 4 iz matematike.
Upisao se u gimnaziju. I Marijana se upisala u tu istu gimnaziju i išli su u isti razred. Već prvi dan odmah mu se svidjela Marijana. Prvi put u životu su se tada vidjeli. A budalasta igra izviđača i glupa pjesmica koja se orila autobusom se nikad nisu desile. Ostale su zauvijek zatočene u nekoj paralelnoj stvarnosti. Koju nitko nikad spoznao nije.
Simpatije su bile obostrane. I Kristijan se sviđao Marijani. Zaljubili su se. A u trećem razredu su i prohodali. U četvrtom su već i konzumirali svoju ljubav i desila im se trudnoća. Kako su bili tek na pragu punoljetnosti, pod pritiskom okoline odlučili su ne zadržati dijete. I Marijana je otišla na abortus.
Marijana je cijeli život patila za nikad rođenim dijetetom i zbog toga je zamirzila Kristijana. Udala se kasnije za nekog Nasilnika i utjehu od njegovih batina tražila u alkoholu. Umrla je prirodnim putem sa 45 godina. Kristijan je živio kao da se ništa nije desilo. Oženio se nekom ženom koja mu je također ostala slučajno trudna, ali ova mu je ostala trudna na pragu tridesete, pa su pod pritiskom okoline odlučili zadržati dijete i oženiti se. Uvjeravao je samog sebe da mu je baš dobro u životu. Da ima dobru i kvalitetnu ženu, dobro i kvalitetno dijete i dobar i kvalitetan posao. A kupio je i BMW. Živio je on tako taj svoj život i uvjerio je samoga sebe da mu je baš dobro u životu.
Kad je saznao da je Marijana umrla odlučio je zaboravti da je ikad i postojala. Potpuno ju je izbrisao iz sjećanja kao da nikad nije postojala. Baš kao što nikad nije ni postojala ni ona budalasta dječja igra ni ona glupa pjesmica koja se nikad nije orila autobusom. Nastavio je tako živjet taj svoj život uvjeren kako mu je baš "dobro" u životu, varajuć pritom tu svoju kako je on samog sebe uvjerio dobru i kvalitetnu ženu barem tri put na godinu. S raznoraznim fufama, sponzorušama, a uletila bi tu i tamo koja prava pravcata kurva. Jer eto, baš mu je "dobro" u životu. A ima i BMW.
4. Zvijezde
Kristijan je bio učenik petog razreda jedne osnovne škole u jednom gradu srednje veličine. Bio je i član jednog izviđačkog odreda. Marijana je također bila učenica petog razreda, ali jedne sasvim druge osnovne škole u istom gradu i također je bila član izviđača ali u jednom drugom odredu. Gradovi srednjih veličina od oko par stotina tisuća stanovnika obično imaju nekoliko osnovnih škola i nekoliko izviđačkih odreda. Jedne subote dva izviđačka odreda onaj Kristijanov i onaj Marijanin zajedno su išla na izlet u neku obližnju šumu gdje je bilo popularno izletište za djecu tog uzrasta.
Marijana je stigla na vrijeme na autobusni kolodvor kao i sva ostala djeca, ali Kristijan je zapeo u gužvi u gradu. Kristijanov otac je u jednom momentu odlučio da neće riskirati s dijetetom u autu i zaustavio se na žutom semaforu. Kad su stigli na kolodvor, autobus sa izviđačima već je otišao. Vratili su se doma, a otac je tješio Kristijana "ma bit će još izleta, ne brini"
Onaj dan kad je padala kiša Kristijan nije uzeo kišobran. Kiša je smočila torbu. Bilježnica se rastopila. I Kristijan je na kraju godine imao 3 iz matematike. Falio mu je bod za upisati Gimnaziju pa je upisao srednju ekonomsku.
Po završetku srednje ekonomske škole, Kristijan je po inerciji upisao ekonomski fakultet. Isti fakultet koji je upisala i Marijana. Marijana kao bivša gimnazijalka imala je problema sa računovodstvom, nije shvaćala osnove i bilo joj je teško popratiti predavanja. Dugovna i potražna strana bile su za nju potpuno nepoznati pojmovi, a profesor je držao predavanje kao da svi već o računovodstvu sve znaju. Kristijan kao bivši učenik srednje ekonomske dobro je poznavao osnove računovodstva i vrlo je brzo shvatio da može zaraditi neke novce dajuć instrukcije bivšim gimnazijalcima. Jednom mu je na instrukcije došla i Marijana. Djevojka koju nikad prije u životu vidio nije. On je njoj davao instrukcije, ona je njemu plaćala. S vremenom se razvilo prijateljstvo.
Marijana je u to vrijeme bila u vezi s nekim Nasilnikom koji ju je znao i udariti. Povjerila se Kristijanu. Kristijan je uvijek bio tu za nju, kad god bi joj trebala pomoć i podrška. Razvilo se prijateljstvo i uzajamno povjerenje. Nasilnik je jedan dan u naletu bijesa ubio nekog studenta razbivši mu glavu o WC školjku. Otišao je na 15 godina u zatvor. Marijana i Kristijan nastavili su svoje prijateljstvo koje je nakon nekog vremena preraslo u ljubav. Imali su prekrasnu vezu ispunjenu ljubavlju, razumijevanjem i međusobnom podrškom. Na pragu tridesete rodilo im se dijete. Slatka Mala Djevojčica.
Živjeli su oni tako sretni i zadovoljni. Jednog dana kada je Djevojčica išla u peti razred izašla je iz stana bez kišobrana, a vani je bila jaka kiša...."stani, stani" povikao je Kristijan, "ne zaboravi kišobran, znaš da se tati kad je bio mali jednom rastopila zadaća" - "a da znam, pričao si mi tu priču!" Kaže Djevojčica i vrati se hodnikom do stana da uzme kišobran, izgubivši pritom 3 minute. Dok je hodala trotoarom prema školi noseć u ručici mali bijeli kišobran sa rozim zvjezdicama, a na leđima školsku torbu na nju je sa ceste iznenada doletio automobil i smrskao ju. Odbio se od automobila koji je ispred njega iznenadno stao na žutom semaforu i od udarca se odbio na trotoar gdje je pokosio Malu Djevojčicu. Djevojčica je na mjestu ostala mrtva. Kristijanu i Marijani svijet se raspao. Sve što su ikada imali nestalo je u samo jednoj jedinoj sekundi koliko je automobilu trebalo da se odbije na trotoar. Kristijan je često znao misliti da je barem taj kreten prošao na žuto, a ne tako iznenadno stao...Bože dragi zašto je stao na žuto, tko još staje na žuto!? Ili da je barem nisam zvao da se vrati po kišobran, bila bi tri minute ispred tog sudara.
Da barem nije stao na žuto. Da je barem nisam zvao po kišobran. Da barem nije stao na žuto. Da je barem nisam zvao po kišobran. Da barem nije stao na žuto. Dvije su rečenice koje su se izmjenjivale neprestano u Kristijanovoj glavi, odzvanjale u njegovim mislima, rečenice s kojima se budio i zaspivao svaki dan sve od dana nesreće pa sve do dana dok nije umro u staračkom domu sam i zaboravljen od svih. Marijana nije mogla gledati Kristijana koji ju je svakim danom podsjećao na djevojčicu. Nije mogla gledati Kristijanovo lice u kojem je vidjela izgubljene crte lica poginulog dijeteta. I ubrzo je otišla od njega. Nisu se formalno nikad rastali. Samo je jednostavno otišla. Nakon nekog vremena srela je bivšeg dečka, Nasilnika koji je izašao iz zatvora. Živjela je s njim u izvanbračnoj zajednici, odala se alkoholu i umrla sa 45 prirodnom smrću, sama i zaboravljena od svih.
__________________
Post je objavljen 12.12.2021. u 19:30 sati.