Zadaćnice, 49. krug. Tema kruga: Šume, kiše, grad i zvijezde
Autor zadaćnice: Sabaa
Najveći strah u životu sam doživjela kada sam se probudila jedno jutro i kroz prozor ugledala zelene iglice bora.
Gerilsko pošumljavanje našeg grada službeno je počelo 17.05. kada je Milan Grahovčić uočio novo drvo ispred svoje zgrade. I prijavio to. Nakon njega još je nekoliko ljudi prijavilo pojavu sasvim novog drveća ispred svojih zgrada i kuća. I u parkovima. I pored klupa.
Tek kada je objavljen prvi članak o tome, prijave su krenule nezaustavljivo stizati.
Nije to prvi slučaj da netko pošumljava neki predio, no razlikovao se od svih prethodnih po tome da drveće koje bi osvanulo preko noći na mjestu gdje ga do tada nije bilo nisu bile male sadnice. Ne, ovo drveće je bilo veliko. Staro. Odraslo.
Netko bi zaspao u svom stanu na trećem katu s neometanim pogledom na susjednu zgradu, a ujutro kada bi se probudio ispred prozora bi ga dočekao hrast raskošne krošnje sežući sve do petog kata. Ili bi, ne taj isti nego netko drugi, ostavio auto na parkingu ispod breze, a ujutro bi auto bio okružen s barem još dvije.
Kada su krenule reportaže na televiziji, krenule su i razne teorije i nagađanja. Ljudi su noću dežurali ne bi li ulovili krivca i razotkrili tajnu organizaciju koja sadi drveće.
Reakcije su u početku bile skoro sasvim pozitivne, ali s vremenom je sve više ljudi postajalo zabrinuto. Okrivljena je lokalna vlast, pa vlada. Krenule su demonstracije. Pa gerilsko rušenje drveća. Koje bi se pokazalo totalno kontraproduktivno, jer bi na mjestu srušenog drveta izraslo nekoliko novih.
Uskoro nam je ponestalo livada i praznog prostora između silnog drveća. Kada je prvo drvo izraslo nasred prometnice, zavladala je panika.
Prvi rezultati panike su se osjetili u trgovačkim centrima gdje su planule pile i motorke, pa s vremenom i sav alat koji bi na bilo koji način mogao poslužiti za piljenje drveta.
Prodaja drvene građe i drvenih predmeta je značajno pala.
Moj bor pod prozorom se pojavio nekoliko dana nakon što su pronašli ruku koja viri ispod korijenja novog drveta. Do tada je novo drveće povremeno uništilo neku kuću, srušilo nekoliko zgrada, uništene automobile više nitko nije brojao.
I sada jedina praznina koju sam imala ispred prozora nije prazna. Više se ne usudim otvoriti prozor. Rolete sam spustila i ne gledam van. Imam osjećaj da znaju kada ih gledamo. I oni gledaju nas. Tiho im se grane ljuljuškaju na vjetru, a ispod zemlje korijenje im je spojeno u grbavo pletivo koje nema ni kraj ni početak.
Voljela sam drveće. Šumu. Prirodu. Sada žudim za malo betona. Za nekom drugom bojom osim zelene.
I nedostaju mi zvijezde.
Sada više od drveća ne vidim zvijezde.
Post je objavljen 11.12.2021. u 12:22 sati.