Tu sam ja, u sobici s pogledom na more
odmaram, duša budna sanja
ljubimo se more i ja....s morem sita se ispričam
makovi crveni na pučini cvjetaju, galebovi krici na žalu spavaju
šutnja pjeva svoj trenutak
mjesec žutilo prelijeva a sunce toplo u jutru dozrijeva
zvijezde se sa mnom moru raduju
čežnja otvara očima san, slapovima mašte
ljubimo se more i ja....
***
...jutro je...disonantan je stih...baš mnogo ne marim...
samo mislim da je bolje ne misliti ništa
i da je lijepo bilo dok je trajalo
***
Zaboravljaju ljudi, ostavljaju me riječi,
odsutnog pogleda gradom šetaju, lutaju ljudi nijemi,
izgubljene riječi procvjetale, poletjele
zavijorile, razlile se, vjetru pričaju
kako ih moja snena duša satkala od zlatokrilih slova...
u ikebani srca tragovi im mirišu
rapsodijom boja oslikavaju sanjive poglede...
u nutrini uspomena bdiju kao čuvarice vjerne
u govoru cvijeća, ptica i bisernim niskama
mladalačkog snoviđenja u koraljnim grebenima
samo mog oceana...titraju latice riječi
gradom šetaju, prolaznike ostavljaju u čudu
zamamno se smiješe u perivojima, virovima, u vrtlogu,
vodoskocima, kaskadama i modrini nebeskog beskraja...
fotka: net planeta
Post je objavljen 29.11.2021. u 09:00 sati.