Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Dugo me nije bilo

Evo da se nakon dužeg vremena javim. Jer dugo me nije bilo. Još sam živ, a zdravlje je tu gdje i jeste. Kako izgleda uspio sam se oporaviti od srčanog infarkta da mogu obavljati svakodnevne dužnosti. Ali umoran od svega što me muči u životu. Vratio sam se na posao početkom Lipnja, ali ubrzo završio na prisilnom godišnjem, da mi ne propadne ostatak godišnjeg i ostalog. I konačno počeo da radim punom parom krajem mjeseca Lipnja. Još uvijek radim u istoj firmi. Na poslu skladištara. Ali posao me jako fizički iscrpljuje. I jedva čekam svaki slobodan trenutak da se odmorim od posla. Koji mi je postao toliko fizički i psihički naporan da razmišljam o promijeni posla. Ali to je druga priča.

To je samo ukratko kako je bilo zadnjih nekoliko mjeseci. Uglavnom odlazak na posao, povratak kući, pa odlazak u nabavu, pa vraćanje kući. I tako iz dana u dan. Jedina dobra stvar je da još uvijek radim u u istoj firmi na istom poslu. Ali koliko dugo ću još moći raditi ovaj posao, ne znam. Jer firma u kojoj radim je i dalje u mnogim problemima, koje i mene pogađaju kao i ostale radnike u toj firmi. I koji polako napuštaju ovu firmu. Jer im je dosta svega. A i dosta me taj posao fizički i psihički ovaj posao iscrpljuje. Pa zato razmišljam o promijeni posla i firme. A to mi je u ovoj trenutnoj situaciji nemoguća misija. Kako zbog godina života, tako i zbog srčanog infarkta. A da ne pišem o tome da baš nemam neke škole koje bi mi možda pomogle promjenu posla, a i olakšale ga.

Kako izgleda uspio sam se oporaviti od srčanog infarkta dovoljno da se vratim svojim normalnim životnim obavezama. Ali i dalje osjećam da sam imao taj nesretni infarkt. Jer osjećam fizički da nisam više onaj i onakav kakav sam bio prije infarkta. I da je taj infarkt ostavio traga na mojem zdravlju. Naravno redovito pijem terapiju lijekova koje su mi doktori propisali. Ali ipak to nije to. Jer moram živjeti sa posljedicama srčanog infarkta. Nakon dugih mjeseci razmišljanja i premišljanja oko cijepljenja protiv korone ipak sam se cijepio ovih dana. Sa velikom dozom straha da me nuspojave tog cjepiva ne ne dovedu u neke nove zdravstvene probleme. Posebno sa srcem. Ne bi bilo baš ugodno da nakon 8 i pol mjeseci opet moram u bolnicu zbog nekog zdravstvenog problema sa srcem.

Nisam vas zaboravio, bio sam u mislima sa vama cijelo vrijeme. Ali zbog svih životnih problema koje imam u životu nekako nisam stigao da pišem tekstove za ovaj blog, a i za još dva druga bloga koje pokušavam pisati. I zato me nije dugo bilo. Ali sam povremeno svratio i malo vas čitao. Puno toga se dogodilo i promijenilo. A moram priznati da sam zapao i u neku krizu pisanja i da ne znam što bih pisao. O kojim temama da pišem, čemu da posvetim pisanje svojih tekstova za sve blogove. Ali ipak dosta razmišljam o svemu tome. Jer volim pisati i pisanu riječ. I želje mi je da nastavim pisati. Samo nikako da se odlučim kojim temama da posvetim svoje tekstove. Mada ima nekih tema o kojima bih mogao pisati, ali nikako da se odlučim i odvažim da počnem pisati o njima. Te se nadam da ću se uskoro odlučiti oko svega toga i nastaviti da pišem. Samo moram se trgnuti.

Evo toliko u ovom tekstu za ovaj puta. Javljam se toliko da se javim, sa nadom da ću uskoro se vratiti pisanju tekstova. Kako za ovaj blog, tako i za druge blogove. Jer moram priznati da mi nedostaje pisanje i pisana riječ. A i samo čitanje. Nadam se da ću uskoro se početi javljati sa nekim novim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost


Post je objavljen 21.11.2021. u 14:34 sati.