.
bila si neotkriveni otok
lavica u potjeri za kristalima očnjaka
bila si sjena tamarisa
i iskričava pjena na vrhu vala
plivačica po narančastoj kori mora
a ispod prozora plavičasta mandarina
usnama trpko i sklisko
i želji neodoljivo i glasno
i zabranjeno i još slađe
sad gdje si?
kad na hrbatu skvašene zemlje
studeni liježe s mladom mjesečinom
kad noć počinje cviliti s vjetrom kroz golo granje
šapćući kako posvuda nešto nedostaje
neka sitnica koja kao kotačić
pomjera čitav svijet u vrtnji
zbog koje su nam stopala zavještana tlu
komadić neki od visokog gore svoda
koji otrgnuo se i pao je negdje u daljini
čekajući putnike čije jedine namjere su
pronaći si toplinu na južnom obzoru
bit ćeš ona koju dozivaš
ona koja bitkama razvrstavat će koplja
po ubojitosti vrhova
a odbacivat će štitove od trske
nema kompromisa u prebrojavanju rana
ni iscjeljenja neodlučnoj pesti
već dugo znaš
ova realnost nije patvorina uma
ugriza i otkida dio po dio sna
i na kraju nje stići će se pred staklene izloge
dijelova vremena kako se moglo biti
a sva vrata bit će zatvorena
ipak, bit ćeš ona koju želiš izabrati
ona čijem se snu suprotstaviti nitko ne može
jer za njega vrijedi boriti se životom
inače san se i ne bi trebao imati
Post je objavljen 06.11.2021. u 17:17 sati.