Marketing
Sada je moje srce mirno, a gnjev je stišan
Zadaćnice, 47. krug. Tema kruga: Zagonetka
Autor zadaćnice: Californiamen
„Od stihova sam izgradio palaču kojoj ni kiše ni vjetrovi ne mogu ništa“ ( Firdusi, 940.-1020.g., Knjiga kraljeva)
--------------------
Ruke u zrak - kome je dosta laži i prevara? Ja ne volim laži a prevare ne podnosim. Zbog toga jako volim priče, one obične, istinite, iz svakodnevnog života. Po njima se najbolje može prepoznati da li je to - iskusan pisac, koji iz svakodnevnice, iz profanog i slučajnog života može napisati najbolje priče. To je sigurno, u to ne morate sumnjati. Ja nisam taj, samo da kažem; mene uvijek muče neke nepoznate slutnje, neke neobjavljene rečenice, neke izgubljene riječi. Dakle, ja sam samo prosječan pisac sa prosječnim pričama. Ali to me ne zamara, nemojte da vas to rastužuje. Pomirenje je iskušenje za one jake ( što vas ne ubije, to vas ojača). Ionako, sve je to taština, baš sve. I ovo što kažem da je taština, i to je taština.
Jednom davno, dok sam još bio student i čitao sve i svašta, pronašao sam slikovit životopis sultana ( od Arapskog pisca Ibn-batuta, koji je proveo sedam godina na njegovom dvoru u Delhima ) - Mohammed bin Tughluq i njegova me rečenica, na kraju tog zapisa, zapanjila. Iznenadila. Zašto je on to izrekao, tu važnu rečenicu, tu zagonetku u izgubljenom gradu, kada je govorio svom prijatelju - „Sada je moje srce mirno, a gnjev je stišan“ – kada se popeo na vrh svoje džamije, ispred kule u Delhima i to je ostalo zapisano zauvijek? Možda će vam ovo pomoći, da domislimo – da riješimo to zajedno, ukratko, njegov kratak slikovit životopis, koji ću vam ispričati sada, samo za Vas?
Sultan Mohammed bin Tughluq (1290. – 1351.) živio je i vladao na prijelazu iz 13. u 14. stoljeća.
Bio je vrhunski obrazovan za svoje vrijeme. Njegova su se pisma, pisana perzijskim i arapskim, smatrala uzorom elegancije, i ljudi su im se divili još dugo vremena nakon njegove smrti. Po svom krasopisu i stilu nije zaostajao za najčuvenijim učiteljima tih umijeća. Imao je mašte i znao upotrebljavati usporedbe; temeljito je poznavao perzijsku poeziju; imao je neobično dobro pamćenje i znao napamet mnoge pjesme, koje je citirao često i s uživanjem. Dobro je poznavao i drugu perzijsku literaturu. Isto su ga toliko opčinjavale matematika i fizika, logika i filozofija starih Grka.
Kako je izgledao dvor ovog pravednog i fino obrazovanog vladara? Da bi se stiglo u unutrašnjost palače, moralo se proći kroz troja vrata. Pred prvima je stajala na straži grupa vojnika pored trubača i flautista. Kad bi došao neki emir ili neka druga visoka ličnost, oni bi zasvirali na svojim glazbalima i izvikivali: »Došao je taj i taj, došao je taj i taj!« Ispred prvih vrata bile su platforme na kojima su sjedili krvnici. Kad bi sultan naredio da se netko smakne, presuda se izvršavala pred vratima palače. Leševi bi ostajali ležati na tom mjestu tri dana. Tko god bi se približio palači, uvijek bi nailazio na leševe, jer su tu ležali u gomilama.
Delhijski se sultanat najviše proširio za vrijeme njegova vladavine. Prošlo je više od dvije stotine godina dok ponovno jedan vladar — Akbar — nije ujedinio pod svojom vlašću tako velike dijelove Indije. Međutim, Mohammad nije bio zadovoljan s otprilike dvadeset i četiri provincije koje su mu se pripisivale. Želio je podvrgnuti svojoj vlasti sav naseljivi svijet, te se bavio velikim planovima koji su trebali ostvariti njegovu namjeru. O tim planovima nije govorio nijednom svom savjetniku ni prijatelju, već ih je držao za sebe, isto onako kao što ih je sam izmislio. Sve što mu je palo na pamet činilo mu se dobrim. Nije ni najmanje sumnjao u sebe, te mu se činilo da je njegov cilj nešto potpuno razumljivo a sredstva kojima se pri tome služio jedina prava.
Od njegovih osvajačkih planova najambiciozniji je bio napad na Khurasan i Irak te napad na Kinu. Za prvi je okupio vojsku od 3 700000 konjanika. Dostojanstvenike ugroženih gradova potkupio je ogromnim sumama. Međutim, napad nije izvršen ili je propao još u zametku; vojska se, naime, razbježala. Tako su uzalud potrošene sume koje su i za Mohammada morale biti izuzetno velike. Drugi se plan, plan o osvajanju Kine, trebao izvršiti preko Himalaja. U najviše je Himalaje poslano 100 000 konjanika, koji su trebali pokoriti cijeli jedan planinski masiv zajedno s njegovim divljim stanovništvom i zauzeti prijelaze u Kinu. Ta je vojska uništena, i od nje je preostalo samo deset ljudi, koji su se vratili u Delhi i koje je razočarani sultan dao pogubiti.
Kad se sultan vrati s putovanja, kite se slonovi; na šesnaest se slonova stavljaju suncobrani, od kojih su neki od brokata a neki optočeni draguljima. Grade se drveni paviljoni na nekoliko katova koji su prekriveni svilom; na svakom se katu nalaze pjevačice d plesačice, prekrasno obučene i nakićene. U sredini svakog paviljona nalazi se velika posuda od mijehova ispunjena vodom sa sirupom. Svi, stranci i domaći, smiju iz nje piti i istodobno dobivaju betelovo lišće i arekine plodove. Tlo između paviljona prekriveno je svilom, po kojoj hodaju sultanovi konji. Zidovi na ulicama kojima sultan prolazi, od gradskih vrata do vrata palače, ukrašeni su svilenim maramama. Pred njim marširaju lakaji, nekoliko tisuća robova, a iza njih dolazi masa i vojnici.
Kažnjavao je velike i male prestupe, bez obzira na ugled osobe, bilo da se radilo o učenim ljudima, pobožnima ili onima na visokom položaju. Svaki su dan pred njega dovodili stotine ljudi, u lancima, okovanih ruku i nogu. Jedne su pogubljivali, druge mučili, treće tukli. Sultan je uveo poseban običaj da se svaki dan, osim petka, pred njega dovode svi zatvorenici. Petak je za njih bio dan odmora, kad su se prali i odmarali. Jedna od najtežih optužbi protiv sultana bila je ta da je prisilio stanovnike Delhija da napuste grad. On je smatrao da ima razloga da ih kazni. Oni su mu pisali pisma u kojima su ga psovali i vrijeđali. Ta bi pisma zapečatili i naslovili ih: »Gospodaru svijeta, njemu osobno«, te bi ih noću bacali u dvoranu za primanje. Kad bi sultan slomio pečat, našao bi samo psovke i uvrede.
Zato je odlučio da Delhi pretvori u ruševine i kako je od svih stanovnika otkupio kuće i boravišta i za njih platio punu cijenu, zapovjedio im je da se presele u Daulatabad, koji je želio urediti kao svoju prijestolnicu. Građani su to odbili: onda je preko svog telala dao razglasiti da nakon tri dana u gradu ne smije biti nijednog čovjeka. Većina se stanovnika pokorila zapovijedi, no neki su se sakrili u svojim kućama. Sultan je dao pretražiti grad, da bi se pronašli oni koji su ostali. Njegovi su robovi našli na ulici dva muškarca, jednog bogalja i jednog slijepca. Onda su ih doveli pred sultana: on je zapovjedio da bogalja ispale iz katapulta a da slijepca vuku od Delhija do Daulatabada, a to je bila udaljenost od četrnaest dana putovanja. Na putu se slijepac raspao u komadiće, i sve što je od njega stiglo u Daulatabad bila je jedna noga. Nakon toga su svi napustili grad i ostavili za sobom namještaj i imovinu, tako da je grad ostao potpuno napušten. Razaranje je bilo tako potpuno da u gradskim zgradama, palačama ili predgrađima nije ostala ni mačka ni pas.
Sad sve znamo, ako smo razmislili i zaključili, sada smo – konačno - do kraja - svjesni, i znamo rješenje te zagonetke, zašto je on, nemilosrdan sultan Mohammed bin Tughluq, to izrekao na vrhu svoje kule, pri pogledu na napušteni Delhi: „Sada je moje srce mirno a gnjev je stišan!“
Ne znate? Ramislite? Ne znate opet? Razmislite – još jednom, riješite tu zagonetku. Uvucite se u njegovu „kožu“, pa se nazad vratite u svoju „kožu“. Ja sam dugo ( predugo) o tome razmišljao i dvojio, djelom je to bila moja ( začudna i mračna) opsesija, ali sam shvatio zbog čega i reći ću vam, zašto? Zbog zajedljivih ljudi. Zbog pakosti. Zbog zlobe. Zbog ljudskog jauka. Zbog ljudske mržnje.
I – pravo im budi. Neka nestanu u bezdanu, neka završe u paklu, neke se pepeo vrati pepelu, neka umiru u – jauku!
„Ja sam porok ljudske zlobe
Alat što ga krasi smrt,
U svijetu gdje glavama globe
Kud' prostire se pakleni vrt.“
( strofa pjesme, autor je moj prijatelj, Surovi)
----------------
Muhammad bin Tughlaq's experiment| Transfer of capital Delhi to Devgiri/Daulatabad | Delhi Sultanate
Post je objavljen 04.11.2021. u 14:47 sati.