Marketing
"Karakter čovjeka je njegova sudbina."
(fg.119)
(fg.119)
Mislim da bih mogla postati šaptačica mačorima. Naime, otkako je kod mene, a to je nekakvih 8-9 godina, Zlajo me jučer po prvi puta, a danas i drugi put, bez da gleda s nerazumijevajem kao tele (da što ja od njega hoću, kad on ima svoje potrebe i želje čije ostvarivanje je neupitno, pa samim time i bilo čije preispitivanje istih suvišno... i da što meni sad nije jasno...) poslušao kad sam podigla prst uvis i rekla mu da se vrati tamo gdje sam ga ranije smjestila, s puta kamo je krenuo... a to je stol na kojemu je zadnjih par godina stalno k'o Danijela Martinović u najboljim godinama.
I stvarno, za nepovjerovati, ali kao da me konačno razumije, spustio je glavu i lagano se vratio kamo sam prstom pokazala.
Pa neka netko kaže da se čuda ne događaju.
Kad umrem
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.
(Pablo Neruda)
(Zlajo Mutni)
Post je objavljen 28.10.2021. u 13:29 sati.