Marketing
Nedjeljni znamen
U ovim jesenjim otočkim danima, nekako sve buja i jača,
sunce koje se iznenada pojavi i ugrije nas,
okrugli, nebeski kolač, žut poput naranče,
sve miriše i sve je opojno dok se u sebi tiho broje koraci.
Sve je u žutom, narančastom i modrom, tih se svojih krugova držim,
zašto i čemu, to ne mogu shvatiti oni koji se ne zanose.
A ja i u listovima koji se slijepe za tenisicu vidim mali znak.
Umemoriram ga negdje duboko, jer jednom ću ga prizvati u sjećanje.
Takvi su ti otočki dani, dok se ljudi polako povlače u svoje duguljaste, uske kuće,
dok odbacuju ljetne tragove, pa prizivaju one zimske.
Bačve se pune vinom, teški, opori mirisi!
Lunjam uokolo opijena svim tim slojevima, kao da ih oblačim na sebe,
postaju poput kaputa koji ću ponijeti jednom, kad se vratim drugoj polovici doma.
Sad sam još tu, i još bosa skupljam ožiljke na stopalima,
još uranjam u more i još si ljeto prikazujem,
a zima već, vidim je,
smije se iza ruba stijena,
zubato se smije,
i polako mi prilazi svojim jezikom punim bure,
golica moj vršak nosa i zna ona, i ja znam!
Post je objavljen 24.10.2021. u 12:47 sati.