U praskozorju gledam ljuljačku nad vodom. Ponekad ju samo vjetar lagano zanjiše. Ponekad stoji i gleda u dubinu. Tiho, prestrašeno, nijemo. I čini me se kao da čujem ju kako diše. Ljuljačka nad vodom. Tamo gdje igraju se djeca. Slikaju se zaljubljene duše. Gdje ostvaruju se snovi i gdje se ponovo ruše. I valovi plahi i valovi grubi samo su more koje ju ljubi.