Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

Kolovoška zora

Ne znam da li ste ikad vidjeli čaglja? Ja možda jesam u subotu rano ujutro. Bio sam na visoravni i kad sam se spuštao s nje na putu je poskočilo nešto kao neki sivkasti lisičić, ali je brzo pobjeglo, sve se odigralo dosta brzo. Znam da prva misao mi je bila da je pas. Na udaljenosti oko 40m. Malo me ta boja zbunila, nije bila baš klasična boja lisice, no možda je to bila samo igra jutarnjeg svjetla i sjene. Opet prema slikama čaglja koje gledam to bi lako moglo biti to.

Čagljevi inače su prisutni u Zagorju već duže vrijeme. Bilo je i odstrijeljenih primjeraka u široj okolici. Čagljevi se mogu hibridizirati sa psima lutalicama i to može postati opasna pošast.

https://www.jutarnji.hr/life/znanost/cagljevi-se-krizaju-i-sa-psima-a-njihovi-krizanci-su-plodni-zlatni-cagalj-nekoc-je-bio-prisutan-samo-u-dalmaciji-no-sad-ga-ima-i-na-kontinentu-193309

Evo postoji i zabilježen napad čaglja na čovjeka iz godine 2016.
http://www.lovac.info/lov-divljac-hrvatska/zivotinje-priroda/5155-cagalj-napao-covjeka-u-dvoristu.html

A u ožujku ove godine snimljen je kraj ceste u Zagrebu:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/snimili-smo-caglja-u-zagrebu-lovci-upozoravaju-mogu-biti-opasni-ako-se-nakote/2263777.aspx

Pripazite zato da vas ne izgrizu čagljevi. Nemojte izlaziti iz kuće, a ako baš morate idite s biciklom. Bijelim po mogućnosti jer čagljevi ne vide bijelu boju. Onda će misliti da letite pa će se prepasti.

Na visoravni sam bio u šetnji, mislio sam da ću tamo možda sresti staroga znanca- vilino sito (carlina acaulis). Misterijsku rijetku biljku. Jer sjetio sam se da tamo sam jednom prilikom našao vilinsko sito i da sam napisao post o tome pod nazivom „Stari znanac vilino sito“, ali tek kad sam išao potražiti taj post ostao sam zaprepašten činjenicom da to nije bilo pred 5-6 godina kako sam mislio nego pred punih 10! Kako vrijeme leti kad se čovjek zabavlja...

Kako god sad ga nisam našao, ali ću ići opet tragati uskoro. Međutim sam uspio dokumentirati isto nešto vrlo korisno- kolovošku zoru na visoravni.






















Nema se tu što objašnjavati, odmah na licu mjesta mi je bilo jasno da slučajno imam neki dobar fotoaparat mogao bi se proslaviti ovim fotkama i prodavati ih ili držati izložbe fotografija pod nazivom „Sapineti sat“. Jer to su prizori pred kojima sve kalkulacije, racionalizacije i ostala čuć-bljućketanja padaju momentalno u vodu.

Bila je prije mnogo godina jedan blogerica koja mi je napisala nešto što mi se jako urezalo u pamćenje. Veli- „tko ne razumije odmah, ne razumije niti kad mu objasniš“. Onda ja to još nisam mogao dobro razumjeti, valjda sam vjerovao da ako se uzme truda i vremena može se puno toga objasniti mnogim ljudima.
Naravno da me je životno iskustvo podučilo kako je ona bila u pravu i ta njena izreka mi je bezbroj puta zazvonila u umu tijekom godina. Jer kad bavimo se objašnjavanjima onima koji unaprijed su riješili da ne smiju razumjeti kako ne bi im to razumijevanje slučajno izmaknulo tlo pod nogama upadamo nužno u staru shemu s bacanjem biserja pred svinje.

O drugim temama,

paradajzi dozrijevaju

I kupine isto.

Pozdravljam i zahvaljujem sve koji su sa mnom strepili da li će ove godine paradajzi dozrijeti i koji su me umirivali savjetima.

Razmišljam kako je lijepo bilo drevnim Astecima koji su prvi gajili paradajze. Oni bi žrtvovali nekoliko ljudi bogovima paradajza i znali su da će paradajzi onda dozrijeti. Danas na takvu praksu gledalo bi se poprijeko i zato mi nemamo nikakvu garanciju za ishod biločega, tek preostaje nam tješiti se vjerojatnostima i statističkim učestalostima određenih fenomena pod Gaussovom krivuljom. A to i nije baš neki život, već onako, tapkanje u mraku relativizma... ali o tome svemu više možda nekom drugom prilikom.

Pitanje za diskusiju- koji veliki pjesnik je uskliknuo- „čangrizavost nije u zvijezdama nego je u nama!“?


Post je objavljen 10.08.2021. u 01:11 sati.