Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/yulunga2

Marketing

Na kavi s V










S odrastanjem shvaćamo kako se puno toga u životu ne odvija po poznatim nam uhodanim obrascima, kako smo naivno i nevino mislili u jednako tako naivnim i nevinim svojim godinama. Puno je toga nevidljivog, puno sakrivenog... i puno je toga što zapravo i ne želimo vidjeti.
Sve neočekivano što nam na tim stazama ide u prilog prihvaćamo širokim zagrljajem, a za sve ono što nas ometa krivimo zlu kob, maćehu sudbinu i oca kurvu... i po tom obrascu (?) nepovratno gubimo i naivnost i nevinost.
Stoga V ovoga puta pije dislociranu kavu, sama sa sobom i nikoga ne zove u društvo.
S nevidljivom sobom, s nevidljivom kavom.

A kave ima, nije da lažem.
Za potrebe fotografije trebala sam crni kruh, a kako pri ruci nisam imala ni crnog pa čak ni polubijelog brašna, onda sam umjesto sa čistom vodom kruh zamijesila s kavom, i tako dobila i ovce i novce, odnosno - i kavu i tamni kruh.
Eto, da se sad netko sa mnom kladio kako na ovoj fotografiji nema kave, izgubio bi sam' tako. I onda kad ja nekoga pitam vjeruje li meni ili svojim očima, nitko da bi meni povjerovao :)


Plodna slavonska zemlja svojim stanovnicima nikada nije dopustila da gladuju, a pod utjecajem brojnih geografskih susjeda slavonska kuhinja je kroz svoju dugu i bogatu povijest rasla i izrasla u pravu gastronomsku ljepoticu. Raskošnu kao mlada snaša kad zablista u zlatovezu...
I toj snaši su se dugo i dugo svi divili i zavidjeli joj... no, i snašama prođe vijek, pa čak i onima zlatom vezenima.
Ova naša je ratom načeta, silovana pa izvrijeđana, a i sada joj se nerijetko smiju oni koji joj i takvoj ni do gležnja nisu.
Gledam ju i mislim se - draga, dala si što si mogla, i dala si puno. I možda si sada slaba i na koljenima, ali si još uvijek u zlatu, i njega ti nitko nikada neće oteti. Ti ćeš ga sama, onda kad sama budeš htjela, predati nekoj novoj ljepotici koja će ga zaslužiti i nositi jednako ponosno kao što si i ti do samoga svoga kraja.

No, iako bogata i raskošna, naša snaša nikada nije bila ohola, i nikada škrta - dijelila je drugima šakom i kapom, a sam znala biti skromna.
Moje naivne i nevine godine još uvijek se sjećaju prvih rajčica u vrtu koje za sebe nisu tražile bogatu trpezu, nego tek komad svježeg kruha namazanog bijelom svinjskom mašću i posute mljevenom crvenom paprikom. I vesela ozarena lica koja nisu trebala ništa drugo doli upravo taj trenutak - u dvorištu za stolom u hladu neke povijuše.
A moje sadašnje godine su kruh namazale maslacem, snimile fotografiju i onda taj maslac skinule s kruha. Ove sadašnje godine još uvijek traže svoje veselo i ozareno lice, a dok ga ne pronađu stavljaju kažiprst na čelo i pitaju se - što je pametnije u ovim ljetnim danima... praviti se Englez, ili je ljetu možda ipak draže talijansko podneblje?








Post je objavljen 31.07.2021. u 11:54 sati.