Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karenjina00

Marketing

U luđačkoj košulji

Svako vrijeme,svaki sat ove tamnice,
u luđačkoj košulji u kojoj te tražim,
moja je slast dana kad mi na početku noći
ostavi gorčinu na usnama
suhim od žeđi kojom te žeđam.
Ono je u vrtoglavom nemiru, puno tvojih koraka,
krupnih kišnih kapi koje zveče noću po putu
i po svijesti, kao na mojim gležnjevima
nevidljivi lanci kojih se osloboditi ne znam...
Iščekivanje...s širom otvorenim očima,
snažnog udara ljepote posred grudi,
da me otme od ove tamnice i smrti
što ne želi još da umre.
To vrijeme sastavljeno od neprolaznosti
tvojih riječi koje čujem,
od čujnog ti i daha iza moga napetog vrata
što me kao nalet vjetra na kamenu postelju ruši,
od tvoga tijela kad tiho, na prstima mi prilazi
i pravi sjenu koja tamni i mrači svaku radost
u snu pronađenu, da svaka radost i poludi...
To istina je koju bih htjela ostaviti ugušenu
svojim poljupcem negdje iza teških vrata
sobe gluhe, po kojoj svaku noć
i kroz nesuvisle moje misli ideš...
Koliko još treba proći tog vremena,
koliko još trebam načiniti unezvjerenih koraka
dok pravim krugove oko sebe u lancima,
dok kao ulovljena divlja zvijer zapetljavam se
u sopstvenim trganjima i strastima...
da postavim granicu ovoj ljubavi bez smisla
do koje smije doći ..
Da skinem te tvoje ruke sa svoga struka,
kad se ugrizem od bola, za usnu do krvi
lance da mi s nogu i ruku s neba anđeli skinu,
košulju luđačku mi svuku
Kolilko još puta treba da mi umru
sve moje smrti...

Post je objavljen 24.06.2021. u 16:00 sati.