Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karenjina00

Marketing

Pismo drugo

Jedni ti si znao obuzdati sve oluje u meni
kojima sam se od ljubavi branila,
one razbijale su svaku moju želju
u pokušaju da vjerujem u tebe.
Tišinom svoga lica, šutnjom,
teškom jednim beskrajem strpljivosti
u čekanju na moj osmijeh i ruku,
da pokažeš mi kako zora s tobom
može biti stvaranje svjetlosti i vode života,
da ljubav treba biti samo i uvijek sloboda...
Ti si uvjerio me da sunce može sići
na uzglavlje moje..
Jedino tvoje oči nisu bile pohotne i gladne,
u njima ugnijezdila se nježna mala ptica
i njoj je svaki moj dio tijela bio kao pjesma,
riječ moja utočište za mir tvoje noći,
a svaka noć u čekanju... hiljadu i jedna priča,
u odgađanju odlaska jer...
Znao si koliko te silno voljeti mogu.
Ti si jedini smijao se kada se ja ljutim,
kad dalekom i tuđom želim da se činim
dok potapa me grubi val hladnoće
kojim sam i tebe topila govoreći ti : Sad idi!
Ti ostajao si...nudeći mi kap mudrosti
da porušiš sva pravila, sve zidove
što sam ih sama oko sebe sagradila,
da me dobrotom, zlatom svoje riječi smiriš...
I kad si položio moju ruku na grudi svoje
ja sam čula samo svoj odjek u tvom srcu,
čula sam jednu melodiju koja zvoni ime moje
I šapat na uho dok sam se puštala u slobodu:
Sad trči! ...Trči sad snažno, gazelo moja hitra!
Vjetar je ovaj tebi nalik, zemlja u cvijetu plavom,
ne obuzdavaj let koji letjeti možeš.
Ova Ljubav za koju smo stvoreni je ogromna,
Ja je slutim u tvome oku...Pusti je neka zablista!


Post je objavljen 20.06.2021. u 16:30 sati.