Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karenjina00

Marketing

Sjećaš li se odlaska

Sjećaš li se,
šta na odlasku si osjećao snijeg dok je umirao
pod tvojim nogama,zarobljen, zauvijek zatočen
u jednom tvom pogledu, u tvom srcu,
u tvom sjećanju...taj dan dok je svitalo.
Sjećaš li se,
kako si preko ramena se za vratima, zatvorenim
teškim treskom okretao, osvrtao
čekajući da se opet rastvore,
tegoba dok se slijevala kao kiša teška
niz tvoja pleća, niz tvoje okamenjene bokove.
Sjećaš li se,
šta na odlasku si osjećao dok si hvatao,
kao u mrežu sve što si za sobom ostavljao
svojim suznim pogledom...
Korak po korak u svom sporom hodu,
u osvrtanju svom, za prtinu,za maglu,zapinjao.
Sjećaš li se,
granu jednu pod teretom snijega slomljenu
i jednu sasvim malu travku očuvanu zelenilom
ti si spazio, a nokte kako si u dlanove zarivao,
u kamenu od grcaja što je u tvom grlu
grebao,strugao i stenjao.
Sjećaš li se,
brda za tobom kad su se pod trepavicama
rušila od želje da ih poneseš sa sobom
u svom nejakom naramku, na ramena
da ti sjednu grane borove, da sa tobom proplaču
kad na tuđinske dveri osvanu.
Sječaš li se,
dok si kroz maglu se probijao ne gledajući
kud ideš, u osvrtanju, u pogledu,
u kom se sjaj od bola ubijao i mrtav na putu
od bola polegao, kako si sačuvao sanjivo jutro
i u nosnicama svojim ponijeo
miris snijega što ledeno se čuvao za strehe kuća malih, načičkanih vrapcima mrzlim,
sabijenim gladnim zborom
a ti si ih negdje u daljini čuo i slušao.
Sjećaš li se,
u jutro to,ti mrtav živ si osvanuo i zauvijek ga
kao znamen po rođenju, kao ožiljak na tijelu čuvao i nosio,
i kad si proljetnog behara žudio,
tebi po pogurenim leđima,
po klecajućim koljenima, po duši tvojoj
samo snijeg je padao.

Post je objavljen 12.06.2021. u 15:30 sati.