Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tputovanja

Marketing

Samarske stijene - sjeverna skupina - 29.10.2017. I dio

Samarske i Bijele stijene bila mi je velika želja posjetit jer su mi po fotkama izgledale fenomenalno, no nisam ni sanjala koliko su zahtjevne dok nisam negdje pročitala da su njihove staze jedne od najzahtjevnijih, što mogu i potvrdit, no ljepota ostavlja bez daha i jednostavno zaboraviš na svoj strah od visine, te u nekim trenucima strah koji je na nekim dijelovima uhvati. Ovo mi je bio prvi pohod, a pisat ću vam i o ostalima.
Na moju veliku žalost na našem pohodu nadvila se magla i jaki vjetar, tako da na dio se nismo ni popeli i nadam se da ću jednom ponovit ovaj krug, no nisam ostala razočarana ni po ovom vremenu jer je svemu dalu nekakvu mističnost, ali UPOZORAVAM defitinvno NE ići sam, NE ići po snijegu i kiši jer postoje mjesta koja su i po suhom po život opasna, a kamoli po lošim vremenskim uvjetima, isto tako po lošem vremenu se ne isplati ići jer se propusti vidjet poglede u svim smjerovima, te poglede na kamene formacije.

Nakon što smo prespavali u planinarskoj kući Janjčarica



krenuli smo do 13.km odakle se kreće planinarit


kad smo krenuli spazih da nas netko "promatra"


prvi pogled na zanimljive kamene stijene,


ispod kojih prolazimo


i penjemo se


gdje kamen niče iz zemlje ili


drvo iz kamena


ili vidiš pukotinu u stijeni


na vrhu Samarskih stijena, ali kako vidite nažalost bez vidika


što vi vidite u ovoj prirodnoj kamenoj skulpturi - jedno ili više lica ili nešto drugo ;)


i nizbrdo ili niz međustijene


od tamo smo se spustili ;)


ne mogu se nagledat tih kamenih formacija


jama, špilja, vrtača - svega ima


Dolina šumskih vila


kamen s mahovinom iznad procjepa


prirodni mostovi od balvana


ko to mene gleda


rupa u kamenu, a ispod tepih od lišća


mrcina s gubama


dok živa mrcina traži svoj put


a ovo neznam što znači


našla sam i kamenu kornjaču


i nosonju koji ih čuva


nažalost na Stepenicu se nisam popela, već došla skoro do vrha, al kad me nalet vjetra zaljuljao rekoh život mi je mio - pogled gore, tako malo mi je falilo


al kad sam okrenula pogled ugledah njega


da bi onda prošli kraj zaljubljenih ili priljubljenih


nosonje


kaže još tolko do planinarskog skloništa Ratkovo sklonište


s obzirom da ima još hrpa fotki - nastavlja se :)))

iz literature: Bijele i Samarske stijene
Male tajne Velike Kapele
Gledajući geografsku kartu Hrvatske, malotko će zapaziti da se u srcu Hrvatske, na području između Vinodola, Fužina, Mrkoplja, Ogulina, Jasenka i Žute Lokve nalazi prostrano šumsko područje u kojem nema većih naselja. To je područje pretežno šumovito, a poznato je pod imenom Velika Kapela.

U Velikoj Kapeli skriva se jedan su od najimpresivnijih krajolika u Hrvatskoj, Bijele i Samarske stijene. Tu se priroda u pravom smislu razigrala stvarajući nevjerojatne i fantastične oblike stijena, koje umnogome nadmašuju djela ljudskih ruku. Na mnogim mjestima u Bijelim i Samarskim stijenama strše oštri i okomiti oblici, katkad po 50 i više metara u visinu. Stjenoviti su vrhovi međusobno odvojeni bezbrojnim rasjedima, žljebovima, pukotinama i provalijama. Upravo zbog takva reljefa Bijele i Samarske stijene izrazito su nepristupačno i teško prohodno područje.

Osim vrhova koji su goli i stjenoviti, ostalo područje u Bijelim i Samarskim stijenama, a i nedaleko izvan njega, prekrivaju nepregledne šume, koje su svojim tamnim tonovima slikovit kontrast bijelim vapnenačkim stijenama. Kako bi se jedinstveno planinsko područje što bolje trajno zaštitilo, Bijele i Samarske stijene proglašene su strogim prirodnim rezervatom. To najstroži oblik zaštite prirode, stroži i od nacionalnog parka.

Glavno polazište za pristup u Veliku Kapelu su naselja Mrkopalj, do kojeg se stiže iz Delnica sa sjeverne strane, i Jasenak, do kojeg se stiže asfaltiranom cestom iz Ogulina. Prilazna makadamska cesta s koje počinju planinarske markacije prema Bijelim i Samarskim stijenama, te prema Bjelolasici, poznata je pod nazivom Begova staza. Od nje se u Bijele stijene prilazi obilježenim i lako prohodnim planinarskim putom, koji se sat vremena uspinje strmo kroz šumu. Neposredno pod vrhovima Bijelih stijena nalaze se dvije planinarske kuće. Put se dalje penje kroz stijene prema vrhu, otvarajući iznenadno impresivne vidike. Sam vrh Bijelih stijena visok je 1335 metara i pruža lijep pogled na Bjelolasicu, Klek te na bezbrone tornjeve najneobičnijih oblika.

Najslavniji simbol Bijelih stijena su kameni Prsti. Riječ je o nizu od pet prirodnih kamenih skulptura u vršnoj stijeni, uzdignutih poput ruke prema nebu. Taj prizor, koji zorno svjedoči koliko snaga prirode može biti stvaralačka i maštovita, duboko se usijeca u srce svakog posjetitelja Bijelih stijena.

Osim Prstiju, jedno od najdojmljivijih mjesta u Bijelim stijenama svakako je dolac s "kapelicom", sa svih strana amfiteatralno zatvoren okomitim stijenama visokim 50 metara, u koji se ulazi kroz uzak prolaz ispod stijene zvane Slonova brada. Od ulaza u dolac s Kapelicom nastavlja se Vihoraški put, jedan od najtežih planinarskih putova u Hrvatskoj jer vodi kroz bespuće po izrazito divljem terenu. Put je dijelom osiguran čeličnom užadi i klinovima, a obilazak se preporučuje samo iskusnim planinarima.

Najpogodniji prilaz Samarskim stijenama jest Begovom stazom iz Mrkoplja i Tuka, no moguć je i prilaz s južne strane, iz Jasenka. Planinarski put za uspon u Samarske stijene počinje od 13. kilometra ceste iz sela Tuka. Glavno uporište je Ratkovo sklonište, drvena brvnara skrivena u polušpilji ispod okomite stijene, koja je nadvisuje kao prirodni krov.

Bijele i Samarske stijene su jedinstven geomorfološki fenomen krša u okrilju šume. To kamenito, ali toplo srce Velike Kapele jedinstven je kutak mira i tišine, u kojem je najglasniji zvuk šum vjetra u granama i pjev ptica u letu iznad dojmljivih stijena.


Post je objavljen 20.05.2021. u 17:16 sati.