Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/suton-san

Marketing

Nekoć smo se voljeli

Nekoć smo se voljeli
Kao kamen koji ljubi zemlju
Kao otisak što se zapeče
na rani od ranoga mraza

I puno puta ovo srce
je bilo žedno, da tvoj lik ugleda
Kao što usamljeni cvjetak,
vene za kapi vode sa neba

Nekoć si se prigrnula uz mene
Uz svog čovjeka (što znala si reći)
Kao što se duga, prigrne uz nebo
pa čuje mu sve note,
što sa Sunca se spuštaju

Nekoć smo se voljeli
Kao što lisica voli put
Kao topot divljih konja
Što trči životnom strašću
ushićen životom koji pozna

Kao srna što se uplaši,
kao maslačak što se slomi,
razlilo se moje srce,
u šumi gdje ostao sam,
tražeći tebe
poput ptice što iz daleka
zove da ga nebo njegovo čuje

I puno puta ovo srce,
te je dozivalo,
tvoje izgovaralo ime
"Dođi, dođi...", reklo je
da osjeti iz tišine
iz tvog izvora, svježine
iz tog izvora, dubine

Kao usamljeni cvijetak,
sjeo sam, bez vode i rose
uz kamen koji ljubi zemlju,
jedini prijtelj bio mi je
kao komad kruha,
za me bio je

Kao kamen koji ljubi zemlju,
vidjeh u njemu trag tvoj
a na njemu otisak
što davno
tvoje srce ispisalo je

Kako srce ovo,
voljelo bi,
da taj kamen progovori
i oživi


Post je objavljen 14.02.2021. u 21:50 sati.