Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tputovanja

Marketing

Podsused-Susedgrad-kamenolom-vidikovac - 10.06.2017.

Malo planinarenja davne 2017.godine po najzapadnijem dijelu Medvednice, skoro 7 km u 3,30 sati, naravno bilo je tu i off roada. Nažalost imam jako malo slika. Evo i kuda sam išla



Nakon parkiranja ispred sportske dvorane Sutinska vrela krenula sam uzbrdo do Susedgrada, ruševine su dosta zarasle, tako da se jedva naziru zidine


iz literature: "Na jugozapadnim obroncima Medvednice, u blizini utoka rijeke Krapine u Savu, u 14. je stoljeću sazidan blistavi utvrđeni grad Susedgrad, a u njegovu se podgrađu, uz zgrade vojne posade, razvilo današnje zagrebačko naselje Podsused. Zahvaljujući svom izvrsnom geografskom položaju, Susedgrad je ubrzo postao središtem Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva, te je bio „metom“ brojnih srednjovjekovnih plemenitaša, koji su se otimali za vlasništvo nad njime. Od brojnih vlasnika koji su ga preuzimali uglavnom raznim ženidbenim kombinacijama, zasigurno je najveći trag u njegovoj povijesti ostavio Franjo Tahi – omraženi neprijatelj seljaka u Velikoj seljačkoj buni. Nakon što je Tahi silom preoteo Susedgrad plemićkoj obitelji Hening, oni su se žalili i bunili sve do Beča. Kada im svojim autoritetom nije uspio pomoći niti kraljev dvor, ogorčeni plemenitaši su se okrenuli drugoj strani – seljacima. Kako se Tahi naročito zvjerski ponašao prema svojim kmetovima, nije ih bilo teško nagovoriti na pobunu i tako je 1573. godine došlo do Velike seljačke bune, koja je završila teškim porazom i stradanjem mnogih nesretnih seljaka. No Franjo Tahi nije dugo uživao u svojoj pobjedi. Umro je sljedeće godine, nedugo nakon smaknuća seljačkoga “kralja” Matije Gupca. Što se Susedgrada tiče, seljaci su došli na svoje tek stotinjak godina kasnije, kada su uspjeli zauzeti zidine, ući u grad, spaliti ga i potpuno opustošiti, nakon čega se moćni Susedgrad više nikada nije oporavio.

Danas su njegove romantične ruševine okružene lijepo uređenim parkom, do kojega vodi poučna staza iz samog središta Podsuseda. Na pločama staze možete pročitati brojne zanimljivosti, kako o drevnoj utvrdi, tako i o „gradu pod Susedom“ i njegovoj bogatoj povijesti."


pri silasku pogled kroz drveće, koje mi je bilo predivno


na Samoborsko gorje


idem po pl.stazi 1


među kućama uočavam očito nekadašnji kamenolom


i dolazim do polušpilje i


Kapele Sv.Martina




iz literature: '' Za hrbtom brda susedgradskoga, diže se preko druma, drugo još višje brdo, a na njegovom istočnom podnožju stoji špilja, o kojoj se pogovara da je tu negda stanovao Sv Martin, kojemu na čast sagradiše u staro vrieme dvie kapele, staru gotičku, i novu, s kamenitom prodikaonicom ispred nje, da otuda na godišnjih zborovih sakupljeni sviet laglje može slušat divna čudovišta, koja običaje pripovjedati svečenik o životu Sv Martina. Od špilje dalje proteže se medju visokima brdama romantični klanjac Sutiska, uz bistri potočić istoga imena''
( Odlomak teksta Ivana Kukuljevića Sakcinskog o Susedgradu i kapeli Sv Martina iz 1869.godine)

Podsused je 2009.proslavio 800 godina prvog pisanog spomena kapele Sv Martina na tom mjestu.

Sv Martin je povjesna ličnost. Rođen oko 316. god u Sabariji, provinciji Panoniji, u obitelji tribuna časnika rimske konjice. Sin Martin je zarana prigrlio krščanstvo i istupio iz vojske. Hagiografi su zabilježili legendu o Martinovom darivanju dijela plašta promrzlom siromahu na vratima grada Amiensa.
Oko 355. godine kao putujući asket Martin dolazi u misije preobraćenja pogana u Panoniju i Dalmaciju ( u literaturi se navodi kao područje Ilirika i Balkana). pa je vrlo vjerojatno da je zaista boravio i u špilji na mjestu današnje podsusedske kapelici.

Spomen na kapelicu i sv Martina pustinjaka u Susedgradu je vrlo stari. U zbirkama isprava zagrebačke biskupije i grada Zagreba postoje listine iz 1209. i 1287. u kojima se spominje već izgrađena crkva sv Martina i lokacija. '' u Podgrađu uz Savu''. Mjesto na kojem je prema predaji živio sv. Martin vjerojatno je bila špilja pored koje je u drugoj polovini 13. st podignuta prva kapela.
U pisanim dokumentima iz 1677.god opisuje se da je kapela zidana, cijela nadsvođena, dobro pokrita, u njoj je oltar , na njemu slika sv. Marrtina sa drvenim ukrasima, ispred ulaza je drveni toranj s malim zvonom.
Konzervatorski radovi na crkvici 1998.-1999. i 2008. godine otkrili su da zvono potjeće iz ljevaonice Nikole Bosedta i izliveno je 1689. god ( odljevak na zvonu). Obnovom interijera
otkrivene su oslike zidova iz 1900.godine, stari pod od keramičkih ploča . Također je restauriran stari kip sv Martina na konju i reljef Presvetog Trojstva na slavoluku.

Crkvica je otvorena i može se pogledati nedjelju uoči Martinja, kada se održava i prigodno slavlje.


nastavila sam cestom uz potok do kamenolom Podsused, kroz koji sam se popela - zar nije zanimljiv oblak? ;))


i onda divljim off road putevima došla do Puta kamenim svatim i išla pema vidikovcu nad Zaprešićem, ovdje se već otvara pogled prema Rakitju i Jankomiru


i na drugu stranu prema Zagorju i Sloveniji


sa vidikovca puca pogled na Samoborsko gorje i Okić


dole Zaprešić i u daljini Slovenske planine


obronci Medvednice prema Kamenim svatima


malo lijepih cvjeteka




i usput slatka malena drvena kučica kakvu bi rado imala, no nažalost samo u snovima, al kako se kaže "budna ću sanjati" :))


Išla sam kasnije jednom malo izmjenjenom trasom gdje će biti više slika.



Post je objavljen 02.02.2021. u 20:54 sati.