Pregled posta

Antifaschistischer Schutzwall II. dio

Već u kvartu na križanju Bernauer i Wolliner Strasse postavljeno je mnogo informativnih panela o povijesti Zida

Polako niz Bernauer Strasse prema Memorijalu Zida. Tu je linija ovjekovječena ovakvim željeznim stupovima

Tu se može i provlačiti malo na Istok, malo na Zapad, kao slalom, možda je to i bila ideja arhitekta koji je tu simboličnu barijeru osmislio.

Dok hodate uz liniju zida često ćete na tlu viđati ovakve memorijalne pločice koje označavaju mjesto bijega, na nekima su imena ljudi i datum bijega, a na nekima primjerice kao na ovoj piše samo „bijeg dvaju osoba“...

onda se dođe do centralnog dijela Memorijala gdje se nalazi sačuvana jedna sekcija Zida, dakle, unutrađnji (istočni), vanjski (zapadni) i tzv. Pojas smrti između njih,

Istočni (unutrašnji) Zid

Pogled kroz unutrašnji (istočni) dio zida na Pojas smrti i vanjski (zapadni) zid

Ovo je i potrebno prikazati najviše za mnoge blogosferlije i ostale alternativce koje će vam zasigurno reći da bi oni jednostavno preskočili zid na nekom skrovitom mjestu kad nitko ne bi gledao, eventualno uz pomoć neke lojtre... To je bilo moguće možda u prvim danima Zida, ali s njegovim usavršavanjem je postalo sasvim nemoguće.
Ako bi nekako i prišli do unutrašnjeg zida, a da iz nekoga razloga ne bi već bili ustrijeljeni u toj fazi, dalje bi samo mogli kroz pukotinu pogledati na tzv. pojas smrti između unutrašnjega i vanjskoga Zida. Čitavi pojas je bio naravno na teritoriju DDR, a Zapadni Berlin je počinjao tek tamo iza onoga vanjskog zida.
Dapače i iza vanjskog Zida bio je još jedan pojas teritorija DDR širine 3-4 metra tako da su lojalni DDR-ovci mogli kroz vrata u Zidu izaći na vanjsku (Zapadnu) stranu, odrađivati popravke Zida ili uklanjati grafite koje bi Zapadnjaci našarali i pri tome ih Zapadnjaci nisu smjeli dirati jer su ovi formalno-pravno gledano radili na svome teritoriju.
Najveći bjegovi organizirani su podzemnim tunelima, u najuspješnijem takvom pothvatu kroz tunel je prebjeglo pedeset i nešto ljudi. Nakon toga vlast DDR je ugradila prislušne uređaje uzduž pojasa smrti koji su trebali alarmirati ako netko ispod kopa tunel. I tako dalje i tako bliže. Mislim da ne mogu ja sad ovdje navesti sve kuriozitete Zida o kojima sam pročitao, to morate vi sami naći za shodno da se interesirate više o takvim temama.

Jasno moje fotografije su slabe, ako želite steći dojam kako to izgleda iz boljeg ugla vidite ovo: Znači to je ta između dva ogromna panela od inoxa očuvana izvorna sekcija Zida sa stražarskim tornjem u unutrašnjem dijelu https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Berlin_Wall_Bernauer_Strasse.jpg
Na toj slici vidite pogled iz smjera Bernauer Strasse, a dio zida kroz koji sam se ja nalukavao je na suprotnoj strani.

nakon sekcije Zida koja je obostrano očuvana u izvornom obliku, stiže se u parkovni dio. Unutarnji zid ovdje je uklonjen, a vanjski djelomično stoji i nadovezuje se na simboličnu barijeru od stupova.

Križ na gornjim fotografijama je spomen da je na tome dijelu bilo groblje koje su vlasti DDR-a uklonile da se oslobodi mjesto za Zid i pripadajući pojas smrti.
Činjenica da im nije bilo teško iz 1000 grobova ekshumirati posmrtne ostatke i preseliti ih na istočnu stranu groblja sama za sebe govori mnogo o morbidnosti toga režima.

dalje se stiže u parkovni dio Memorijala koji smo vidjeli već u prvom nastavku. U sredini slike vidimo Memorijalni zid sa fotografijama žrtava (vidjeti prethodni post)

Čitav taj parkovni dio uređen je dakle na teritoriju nekadašnjeg Pojasa smrti. Ovi dvostruki stupovi u prvom planu simboliziraju unutrašnji zid, a vanjski vidimo tamo stoji u desnoj strani slike.

Ovdje su na vječni počinak stavljeni i neki segmenti vanjskog Zida koji su uklonjeni drugdje. Ovo što ih ograđuje ispred su ostaci unutarnjeg zida na svome izvornom mjestu. Zacijelo i u tome postoji neka simbolika.

Dodatak, (psihološki komentar, Carl Gustav Jelen):
Nažalost i danas ima ljudi koji se dive autoritarnim i totalitarnim uređenjima i hvale njihova dostignuća u stilu da „običan mali čovjek je bio bez brige na pameti i živio je u stabilnosti“, "znao se red", "bilo je zaposlenja" „išli su u kino“ „imali su bazene za plivanje“ i slične budalaštine, a ne pitajući se nikada zašto je u bezbrižnost tih „stabilnih uređenja“ izvana prebjegao sasvim malen broj ekscentričnih, najčešće duševno poremećenih pojedinaca, a obratno su i pod cijenu života bježali masovno, danonoćno tako reći.

U naše vrijeme pod utjecajem raznoraznih okultnih i nebuloznih internetskih portala se takva razmišljanja pojačano propagiraju često u kombinaciji s pričama o "propitkivanju službene povijesti" i popkulturnim pseudoznanstvenim blebetanjima svake vrste (o nekima smo baš i nedavno diskutirali).
U teškim i zbunjujućim vremenima to samo unosi dodatnu zbrku u već zbrkane umove i gura labilne osobe u opasna stanja svijesti. Vidimo do kuda je otišla sad ova aktualna priča sa covidiotizmom i antivakserijanstvom. Nešto što je lanjskog proljeća i ljeta još bilo zezancija u rangu ravnozemljaštva danas postaje realan problem u suzbijanju bolesti. Zato o tome svemu treba glasno govoriti.

Vidimo štoviše, u sasvim nedavnim vremenima u obračunima ovdje na blog.hr-u, vrlo ilustrativno kako funkcioniraju autoritarni i totalitarni umovi. Najlakše ih je prepoznati po tome što su uvjereni i u svoju suštinsku defanzivnost , odnosno obrambenost recimo tako. Ne treba zaboraviti primjerice kako u III. Reichu zločinačka stranačka paravojska Nacionalsocijalističke Njemačke Radničke Stranke nije nosila naziv „Napadni Odred“ nego naprotiv „Zaštitni Odred“ (Schutz Staffel, skraćeno SS)- zvuči trivijalno, ali takve su simbolične sitnice itekako znakovite i indikativne ako proučavamo dosljedno i bez suvišnih emotivnih priziva kako to zapravo funkcionira ljudski um.

Takvi su ljudi za sebe uvjereni da su oni sa svoje strane lučonoše slobode, koji eto samo žele da ih se pusti na miru „da žive tekovine svoje revolucije“, a s druge ih strane uvijek netko napada i uvijek su na djelu mračne sile koje im želi poremetiti tu teškom mukom kreiranu idilu. Neprijatelj nikada ne spava. Usporedba sa Antifašističkim Obrambenim Bedemom se sama po sebi nameće. Što će biti kad se isto tako i oni na kraju susretnu sa svojim pravim neprijateljem i nađu da je čitavo vrijeme bio s njihove strane bedema? Gdje će onda se sakriti i da li će sve to skupa završiti dobro ili možda neće?


Post je objavljen 01.02.2021. u 20:03 sati.