Pregled posta

Kazuarov let (Grand Finale)

Kratka opaska na početku, zašto se ovaj posljednji nastavak u serijalu Kazuarov let koji slijedi nakon interludija, ne naziva postludij? Jednostavno jer definicija toga termina ne odgovara dramatici velikoga finala i svih tema kojih se ono dotiče.

Generalno gledajući što je problem svijeta današnjice. To je konzumerizam. Konzumerizam nije urota grupe Bilderberg nego je to prirodni proces lutanja neznalačkog čovječjega uma. Kad bi ljudi bili manje opterećeni s time što će selo reći o njima manje bi kupovali nove vešmašine i bilokakve nove šljašteće đinđe, a više bi trudili se popraviti stare ili bi možda čak odbacili sve stvari osim onih koje mogu ponijeti na leđima u ruksaku...

Ali ne, ti danas nisi kul ako nemaš vešmašinu koja se povezuje s telefonom, a na telefonu imaš aplikaciju na koju skidaš programe pranja i onda umjesto da okreneš programator na vešmašini puštaš pranje telefonom ili preko wifija i sl.

Nisam baš mrzitelj tehnologije ali prenatrpanost naše svakodnevice kojekakvim gađetarijama, a uz što danas neizostavno ide trajna „umreženost“, mi je odbojna. Sve što postane samo sebi svrha, prije ili kasnije postane i teret daljnjem razvoju. Pitanje je koja nam je točno motivacija u ovome smjeru kojim idemo. Kamo točno mislimo stići i što ćemo onda ako ili kada tamo stignemo raditi? Moje mišljenje je da u pravilu životna motivacija ljudi može se izreći ovako: "neka selo vidi da i ja imam što pokazati". A sve to je opet jedna moderna derivacija onog jadničkog primordijalnog straha od isključenosti, odnosno od "zaostajanja za čoporom". Eto tako malo nešto za porazmisliti o tome ;-))


Moram pohvaliti servis Gorenje iz Zaboka jer su se pokazali vrlo ozbiljni i susretljivi. Tamo sam naručio dijelove koje sam trebao zamijeniti na vešmašini. Dobio sam i popust na gotovinu.

Znači stali smo ovdje

Gumeno crijevo priključeno je na ispust praonika i povezano s pumpom (na slici pogled odozdo. Pumpa je ovo u donjem lijevom dijelu slike)

Ista situacija, pogled na pumpu odostraga.

Nakon toga dolazi red na motorić...

...e motorić... dobio sam i savjet u servisu kad sam kupovao dijelove, da sad kad je već sve raskopano odmah provjerim četkice na elektoromotoru, pa ako su kraće od 1cm da odmah ih mijenjam. Savjet je dobar, ali nisam ga poslušao, to ću na proljeće. Entuzijazam mi je bio pri kraju, a uostalom četkice se mogu skinuti odozada i bez da se skida čitavi motor.

Motor i grijač sad su napokon spojeni na svoje vodove.

Sad gornji uteg treba montirati.
Oprezno i polako. Ovi šarafi su samourezni. Znači u plastici novoga praonika nema navoja nego će on nastati kod prvog zavrtanja šarafa. To treba oprezno da šarafi ne idu ukrivo. I da se ne zategne luđački da ne pukne plastika na praoniku, jer onda je gotovo... možete po novoga, a novi praonik je oko 900kn... Dosta frustrirajuća rabota :-( (ista takva situacija je i sa šarafima donjeg utega i motora)

Kako se radi o velikim toraxima morao sam kupiti i takav nastavak za gedore.

Naravno i ugraditi onu kištru u koju se sipa deterđent (na slici dolje desno), ugraditi ulazni elektroventil, pospajati sve šlaufićima, staviti gornji poklopac i to je sve.

Kazuar je sletio.

Nadam se nešto od ovoga iskustva može biti i vama na koristi ili može nekoga motivirati na kreativnije provođenje slobodnog vremena u aktivnostima izvan blogosfere. Jer to i jest pravi smisao bloga... Ili ? :-S

P.S.

Stari praonik će se koristiti kao lonac za cvijeće.

Post je objavljen 14.01.2021. u 02:21 sati.