Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tputovanja

Marketing

Aleja glagoljaša - 14.04.2017.

Neznam dali ste prošli aleju glagoljaša od Roča do Huma, a da ste se zaustavili na svakoj od deset stanica tj. deset kamenih obilježja posvećenih glagoljici i glagoljašima, a osmišljena je i postavljena od 1977. -1985. godine., proteže se na 7-8 km uz cestu. Opis što koje obilježje znači su sa neta.

Odmah pri skretanju kod Roča za Hum, nalazio se prvo kameno obilježje
Stup Čakavskog sabora, izvedeno je u obliku glagoljskog slova S, a simbolizira logos, um, riječ. U staro­sla­ven­skoj azbuci slovo S naziva se “Slo­vo”. Kao takvo ovo je obilježje simbol početka slavenskog pisma i pismenosti. Slično je lijepo obliko­vanoj gljivi s naših polja.





Stol Ćirila i Metodija postavlje­n je pod­no sela Forčići, drugo je obilježje na Aleji glagoljaša posvećeno je slavenskim apostolima, Svetoj Braći Konstantinu (Ćirilu) i Metodu, za koje se vjeruje da su u IX. stoljeću sastavili slavensko pismo-glagoljicu. Sastoji se od okrugle kamene ploče na tri noge, simbolizirajući s jedne strane glavne elemente glagoljskih slova, a s druge savršenstvo i Sv. Trojstvo. Na obodu stola zapisano je Stol Ćirila i Metoda na trima srednjovjekovnim pismima koja su se koristila u Hrvatskoj – latinici, glagoljici i ćirilici.




Sijelo Kli­menta Ohrid­sko­g, otkriveno je 1978., iste godine kada i Stol Ćiri­la i Metodi­ja. Nalazi se na stazi što skreće s glavne ceste prema selu Kras. Na Kra­su od starine postoji crkva sv. Klimenta, onog Kliman­ta, pape Kle­menta I. čije su moći Konstantin - Ćiril i Me­tod nosili u Rim, i po kome si je Kli­ment Ohrid­ski odabrao ime. Posvećena najznačajnijem učeniku Svete Braće. Sastoji se od katedre, na kojoj je na glagoljici i ćirilici zapisan natpis katedra Klimanta epi(skopa) te kamenih blokova (stolci za učenike).


Glagoljski lapidarij u mjestu Brnobići, točno ispred Crkvice Gospe od Snijega, u zid su ugrađena glagoljska znamenja koja predstavljaju glagoljske natpise iz Istre, Kvarnerskih otoka te iz Dalmacije, a to su: Plominski ulomak, Kninski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Plastovski ulomak, Baščanska ploča, Kamenica za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica, Grdoselski ulomak, Kustodija iz Vrha, Senjska ploča i Supetarski ulomak. Lapidarij je realizirao dr. Branko Fučić, a svečano je otkriven 1984. g.




Crkvica Gospe od snijega




Hrvat­skom Lucidaru posveće­n je Kla­nac hrvatskog Luci­da­ra po­stavlje­n uz put prema selu Gra­bri, sveča­no otkri­ven 1983. godine. Uz poda­nak br­dašca po­sta­vljen je kame­ni zid što se iz širo­kog pod­nožja uz­diže do veli­kog kame­na obli­kovanog kao bijeli ob­lak. Takvi se obla­ci vide na Učki i naviještaju kakv će biti dan: hoće li kišiti ili će biti lijepo vrijeme? Po sredini kame­nog obla­ka uklesa­ne su riječi iz Lucida­ra:
ZO­VET SE ISTRI­JA. OLINFOS JE UČKA. IDE POD OBLAKI.





Vidi­kovac Grgu­ra Nin­skog, spomen-obilježje nakon Klanca hrvatskog Lucidara, postavljen je 1979. godine. Nado­mak sela Br­nobići, ispod sela Grabri, na zaravanku s koga se vidi Hum­ska doli­na po­dignut je veliki ka­meni blok u obliku zatvorene knjige kako “gleda” u nebo i na prola­znike. S njegove jugozapa­dne stra­ne, u sun­cu, ukle­sa­na su tri pi­sma što su se rav­noprav­no rabila u našoj povijesti i kulturi: dvije az­buke - gla­goljica i ćirilica te jedna abe­ceda - latinica. Pisma su pore­dana tako da se slova lako i je­dno­stavno prepo­znaju.
Zbog svog povišenog zemljopisnog položaja obilježje je nazvano “vidikovac”, a zbog pogleda u povijest naših pisama posvećeno je Grguru Ninskom. Zato su na njemu izdubljena slova tri pisma što na vitkom kamenom bloku dijele isti životni prostor spajajući u cjelinu hrvatske kulturne obzore od ranog srednjeg vijeka do 15. i 16. sto­ljeća.





Do Uspona Istarskog razvoda dolazimo nakon Vidikovca Grgura Ninskog. Postavlje­no je na prostoru gdje se cesta iz Roča za Hum uspinje pre­ma Humu. Na prostoru opasanom lukom ceste po­sta­vljeni su kame­ni kipovi što stilizira­nim gla­golj­skim slovi­ma is­pisuju tekst: ISTAR­SKI RAZVOD penjući se stazom od podnožja livade prema gornjoj cesti. Sa­mo obi­lježje čini neku vrst nekropole s osebuj­nim steć­ci­ma. Na podnožju se na­laze ka­mena vrata postavlje­na u obli­ku gla­golj­skog slova L), na či­jem do­vrat­niku sto­ji gla­goljicom ispisa­no: RAZVOD ISTRI­JAN­SKI. Četrnaest kipova što ispisuju naziv IS­TAR­SKI RA­ZVOD podsje­ća na pred­mete ka­kve sre­ćemo po istarskim raskrižji­ma: to su likovi kru­šnih peći, dim­njaka, seo­skih crkava, feudal­nih mjera “stari­ća”. Ti osebujni oblici go­dinama su zaoku­pljali pozornost kipara Želimira Janeša, i on ih je prenio u kame­ne blokove pridajući im novu sim­bo­liku.





Na na­šem župan­skom stolu ucr­tana je popu­larna dječ­ja igra “mlin”, u Istri po­zna­ta kao “trija” ili “tri­lja”. Nek’ se djeca igra­ju!



Zid hrvatskih protestanata i heretika Zašto baš zid? Zato što se pred zidom, kao pred vrati­ma vječno­sti, izriču posljednje istine - istine važnije od života. Svi su heretici, tj. oni koji se ne mire s ustaljenim pogledi­ma na život i svijet, bili pred zidom izbo­ra gdje je trebalo donijeti odluku traj­niju, jaču i sudbono­sniju od volje za životom. Pred zidom smrti nema laži. To je obilježje doista zid. Zidao ga je doma­ći majstor, u su­hozi­du, kao mnoge stare istarske zidove, što brane po­sjed od šte­točina. Nije to zagrađen posjed, nego zaštićeno do­bro. Sličan zid nalazi se u Glagoljskom lapidariju kao njegova noseća osnova.
Posred zida je kameni blok od bijela kamena, a u nje­govoj sredi­ni, kao u negativu, uklesano je stilizi­rano glagoljsko slovo S. Na strani­cama udubina, tj. na gor­njim bo­kovima slova, uklesana su imena zna­čajnijih protesta­nata i heretika. Imena su pore­dana tako da ih sunce kao na sunčanom satu ot­kriva i pokriva dok putuje nebosklonom. U zidu su na ploča­ma preuzetima s nekadašnjeg opločnika trga u Motovu­nu ispisani citati iz pro­testantskih knjiga, iz njihovih pisama i predgovora - istrg­nuti iz cjeline djela jednako kao što je od djelovanja hrvatskih pro­testanata u našoj povijesti i kulturi ostao samo trup (torzo). Citati su upisani, upravo ukle­sani, različitim vrsta­ma lati­ničnog pisma: versalom, kursivom, renesansnim pis­mom, frakturom. Sva su se ta pisma nekoć upotreblja­vala, a na ovom povijes­nom zidu ostao je njihov trag.



Odmorište žakna Jurja nalazi se uz cestu s koje se od­vaja put za zapadnu Humšćinu, a nepo­sredno je iznad Zida hrvatskih protestanata i heretika. sastoji se od sedam kamenih stolaca u obliku slova koja ispisuju ime žakna Jurja. U sredini se nalazi visoki kameni stup u obliku knjige, na čijim je koricama uklesan Jurjev zapis
Vita,vita.štampa naša gori gre.
Tako ja oću da naša gori gre.
1482. meseca ijuna 26.dni
to bje pisano v grade Izule.
To pisa Juri žakan iz Roča.
Bog mu pomagai i vsem ki mu
dobro ote.
Ovaj se zapis inače nalazi u Misalu kneza Novaka i izražava radost što se priprema prvotisak Misala po zakonu rimskog dvora, prve hrvatske tiskane knjige iz 1483. godine.



Spomenik otporu i slobodi posta­vljen je nadomak Hu­mu, na maloj čistini nakon uspona prema gradu, na početku zaravni što vodi ravno prema Vratima Huma. To su tri kamena bloka, gole­me kocke povezane zaje­dničkom kičmom. Svaka je kocka malo vodoravno pomaknuta u odnosu na os kičme i čini posebnu cjelinu. Te kocke obilježavaju velike epohe razvoja naše civilizacije: stari vijek (antiku), srednji vijek i novi vijek. Težnja slo­bodi i otpor nasilju konstanta je svako­g čistog ljudskog čina, ali i društva, naro­da, šire i uže zajednice, pa i kul­turnog pro­stora.




pri ulasku u Hum


Vrata Huma nakon deset klesanih kamenih spomenika, Aleja nas vodi pred posljednje - kovano i lijevano metalno spomen-obilježje. Godine 1981., na dan otkrivanja Odmorišta žakna Jurja, svečano su zvonjavom crkvenih zvona i uz poseban obred prvi put otvore­na Vrata Hu­ma. Dvokrilna su to teška vrata, sasta­vljena od velikih bakrenih ploča. Ima­ju goleme krilate ruko­hva­te (bukranij) vitih i čvrstih rogova istarskog vola boškarina. Na svakom krilu nalazi se po jedna alka (kucalo), a na njoj zapis. Lijevo kucalo nosi stari glagoljski natpis na sta­­roslaven­skom je­ziku, a ispod alke latinična transliteracija kaže:
I VRA­TA NE ZATVORET SE
V DNE
NI NOĆI NĚST TU
I NE VNI­DI SKVR’NAN
V’ GRAD’ SI
Prevedeno na suvremeni hrvatski jezik to znači: “Vrata se ne zatvaraju danju, ne­ma noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe tko je oka­ljan.”
Na desnom kucalu je latinicom upisana pozivna pjesma u Hum, Ročanina i pje­snika Vladimira Pernića:
Tom malom
gradiću
u poho­de dođi
na ka­menu tvrdu
topli­na vri
Transkripcija glago­ljicom urezana je u vrata ispod alke. Ovdje se sastaju dva vida jed­nog jezi­ka, dva pisma istog glasa: trenu­tak i traja­nje.



detalji


a iza vrata ima još




To je ukupno 10 kamenih obilježja i 1 metalno obilježje, ako se zaputite u razgledavanje odmah da vas upozorim da se morate snaći gdje ćete stat s autom jer na pol obilježja nema ugibališta, pa nekako stanete uz cestu, a Vidikovac Grgura Ninskog se čak i slabo vidi s ceste jer je na uzvisini, al evo koordinata N45°21.572, E014°2.769.












Post je objavljen 12.01.2021. u 16:59 sati.