Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/suton-san

Marketing

Samotna večer

Samotna večer, na mom rubu
Na ćošku moga stola. U kutku moje sobe.
Ruke same drže se. Sklopljene.
Na papiru, hladan list
Na srcu, sjete veselja bris
Gledaju nepomično u daljinu
prozora iz kojeg nekoć
svjetlo mira vidjelo se

Samotna večer, na mom pragu
U kući mojoj, zakopano je srce
u zidu ogoljene mu hladnoće
na njegovim rukama je nošeno
i pokopano u nezaboravu emocije
u hladnim predjelima snažne note
u turobnoj melodiji vremena

Samotna večer, u unutrašnosti
Bilo polako kuca, po vratima doma
Taj dom, dom duše čovječje,
je predan u ruke, tišini doma
U njemu sati su, i minute
odbrojevale dane, i noći,
što bdjele su, kao golubice mira
kao ptice nesnosne tišine

Samotna večer, kao obris duše
koja gleda, u nesigurnost vremena
i traži dah svoj, jedne biserne suze
što ga je zaboravila u životu
da ju pronađe, u licima vremena

Post je objavljen 15.11.2020. u 00:43 sati.