Muškarac tužna srca
Sjedi na perivoju
slomljenih snova
Ogrnut je njegov veo,
izudaran i zaudaran izgubljenošću
Nosi ga kao spomen na
nekoć ljubavlju procvalo vrijeme
Nema one koju traži,
nema zaručnice, njegova srca
Prazne njegove su ruke
Pust je i dalek obzor starosti
a tako, u svemu bliz
Muškarac tužna srca
gleda oblake u visini,
nedostižne rijeke i mora
što sijeku poglede daleke
Vidi sunce u drugima,
na raskrižjima turobnih vrata
pred kućama hladnih zidova
vidi ih, u njihovim srcima
Muškarac tužna srca
Promatra srce što šutnjom
mu zbori, uz ocvali dan
Gleda ljude, što negdje,
u daljini se ljube; što negdje,
u daljini se gube...
Post je objavljen 10.11.2020. u 21:50 sati.