Pregled posta

puknuće opne

dok ovo pišem
noć je uronila u sve pore normalnih spavača
a ja bih tako rado napisala gnjevnu pjesmu
ma koliko da pjesme nisu dio mene
ni čekić nije moja alatka
ali, dodje mi tako iznenada
da glasnim udarcem razbudim lažne snove naoko nevinih u njima
razbiti iluzije nakupljene patinom
pa ih onako muški opsovati riječima kojih se grozim danju
a dajem im moć i značaj u noći koja spava
prekinuti njima lažne poete koji bacaju svoje bisere
uzaludno
jer 'ko im vjeruje u versi ljubavi i požude
suludog voljenja prekrivenog tajnama nemoći
iz kojih bi se izvukli svi koji mogu
da im je moći
ali, moći i htjeti se može samo po noći
psovanjem grubim ,bezglasnim
kojim, i jal i jar sokoli ono
napisano smjelo
u gruboj psovki nemirne mi duše
iz koje ostaje ovdje
sve moje
dnevno, radosno i, na koncu čak i nježno