Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Još sam živ, ali jedva 5. dio

Evo opet je vrijeme prohujalo sa vihorom. Opet je prošlo dva tjedna od zadnjeg teksta za ovaj blog. Bilo je svašta u ova dva tjedna. Ali preživio sam nekako. Ribice i ja uživamo u našem društvu i nastojim se brinuti o njima što je bolje moguće. A ja se kuham na ovoj paklenoj vrućini do krajnjih granica kuhanja.

Da, vrijeme juri i juri. I projuri da se ne stignem krenuti. O poslu ne bih, i dalje je napeto i naporno. Ali sretan sam da ga imam. A ovih dana sam polako sa ostalim kolegama otišao na neki kolektivni odmor. Pa sad uživam u odmor koliko mogu s obzirom na ove paklene vrućine koje su nam opet došle. Ali nema nam druge nego ih nekako preživjeti i ići dalje. Ja se posebno moram paziti, jer imam problema sa srcem. Jer jučer sam osjetio što znači imati problema sa srcem.

Naime, kako sam otišao na taj godišnji odmor, odvažih se ovih dana pokušati srediti neke zaostale privatne poslove. I jučer sam izgleda malo pretjerao, pa mi je malo pozlilo. Ali uspio sam se oporaviti, pa mi je danas već puno bolje. Te mi je to lekcija da moram bolje paziti. Dobro je da samo otišli svi na kolektivni odmor po ovoj vrućini, jer ne znam kako bih je izdržao.

Konačno sam i nalaz od holtera podigao i dobar je kako mi je sestra u bolnici rekla. Ali ću sutra ići još do svoje doktorice da sa njom vidim kako dalje oko terapije sa srcem. Te da vidim još za pregled štitnjače. Jer dugo je nisam kontrolirao. Baš kada sam planirao i želio na proljeće da obavim kontrolu štitnjače, došla je ova ludnica oko te korona virusa. Pa sam morao odgoditi kontrolu, jer u bolnici nisu redovne kontrole radili zbog te korone. Pa si sada razmišljam i planiram da si sada pod godišnjim pokušam obaviti tu kontrolu. A i dok nisu ponovo uveli neke još veće restrikcije u bolnici oko kontrola. A za ostalo ću još vidjeti.

Ne znam za vas, ali ova ludnica oko te korone virusa, ili kako se već to zove, jednostavno ludujem. Ovi mediji ga gnjave i gnjave sa tom silnom panikom. Razumijem i jasno mi je da je to nepoznata i nova i ozbiljna bolest, ali nekako imam dojam da je sve u nekoj panici i ludilu. A i da su sami ljudi dosta neozbiljni, jer se ne drže svih tih nekih mjera. I imam dojam da sve to nisu shvatili ozbiljno. Jer kako vidim u trgovini ne drže se pravila. A da ne pišem o svadbama, pogrebima i inim stvarima. Jest da sam i ja zabrinuti zbog ovog virusa, i nastojim se držati tih nekih pravila i mjera, ali me živciraju ljudi u trgovini kada ne drže distancu. Tako da nije ni čudo da toliko ljudi obolijeva i umire. Nastojim se držati tih mjera, jer i ja sam u toj nekoj rizičnoj skupini zbog srca i štitnjače. Ali moram priznati da mi je sve teže se nositi sa time. Jer ne idem toliko van više koliko sam išao prije. Ali što se mora mora se.

Da, još uvijek sam živ, ali jedva. Taj posao me dosta iscrpljuje, a i obaveze pritišću, pa sam dosta umoran. I jedva sam dočekao ovaj godišnji, da se malo odmorim i napunim baterije. A i da pokušam neke zaostale obaveze obaviti. Što sam jednim dijelom uspio. A neke ostale će čekati kada prođu ovi godišnji odmori. Ali riješit će se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav

Crna svjetlost


Post je objavljen 30.07.2020. u 21:24 sati.