Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/irenapusnik

Marketing

Zašto mi je u vrtu lijepo?

Link knjige


You tube Kanal

Mnoga jutra provela sam sjedeći u vrtu. Pa i večeri. Nikada prije nisam se zapitala zašto mi je u vrtu lijepo. Dolazila bih zbog sunca ili zvijezda i mjeseca. Dolazila bih zbog trave i cvijeća. Zemlja na kojoj sam toliko je svakodnevna da je ne bih ni zamjećivala. Gola zemlja na kojoj sam grijala stopala.
U vrt dolazim kako bih zaboravila zemaljsku sebe. Onu kojoj je nelagodno u nastojanjima, zamišljanjima, planovima i neimanju koječega. Čim zakoračim u vrt, iskonski nastupa mir. Mirna sam. Nikamo se ne mora osim biti. Tako budem. A kad samo bivam onda sam mirna. Imam sve. Spajam se...s nečim jako poznatim.

Zapuše vjetar. Pomislim: Jedan list ne bi mogao dati simfoniju krošnje.
Pomiluje me sunce. Osjetim: Ugodno je milovanje sunca.
Pogledam cvijet. Zadivim se: Nestvarno lijep je u bojama ovaj cvijet.

Čim sunce zapeče više nego mogu podnijeti premjestim se u hlad. I tu me sjate misli o problemu koji sam godinama pokušavala riješiti pa ga ostavim neka pluta tako malo dalje od moje glave, malo podalje od mojih osjećaja. Vrt je presnažan da bi neki ljudski neostvaren prohtjev nadjačao njegovu esencijalnu ljekovitost. Problem je podnošljiv, posmiješan, malen.

A onda se odgovor nametne sam. U vrtu ti je lijepo jer je to prvo ljudsko okruženje od Boga dano. Čovjeku vrt. Ribi voda. Ptici gnijezdo i let. Nije li moglo biti jednostavnije naći odgovor na koji postavljaš pitanje: Zašto mi je u vrtu lijepo?

Najprirodnije je stanište ljudsko, zelenilo vrta. Pa ti u život neće dolaziti nelagode, neuspjesi, lažne dobrobiti i nagrade kratkoga vijeka.

U vrtu si dovoljan kakav jesi i tek u njemu jesi ono za što si i stvoren. Ta dao ti ga je Bog tvoj.
Kamo god odeš po hrane i znanja, zabave i druženja, ne zaboravi se vraćati u vrt. To je prvotno stanište ljudsko. U zelenilo. U parkove, uz potoke. I kraj borova uz more. Prirodu.


Post je objavljen 28.04.2020. u 11:55 sati.