Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikemislimalezene

Marketing

A danas, emocije...

Probudila sam se puna različitih emocija, ponajviše pozitivnih. Sve više biljaka pušta svoje prekrasno lišće da raste, miris proljeća je u zraku. Osjećam se tako sretno, smireno, sve je tako na pravom mjestu današnji dan. U meni se probudila inspiracija. Sjetila sam se nekih sitnica iz djetinjstva, igranja na livadi sa prijateljima, nezaboravnih barbika i silnih sati provedenih igrajući se njima, društvene igre koje sam obožavala igrati, nebrojeno mnogo klinaca u ulici kako igramo skrivača. Dan danas mi srce zatitra i cijelo tijelo obuzme neka ugodna toplina kada čujem one riječi: "Tko se nije skrio, magarac je bio!".Tako jednostavna i smiješna rečenica, a tako mnogo lijepih uspomena. O kako li je djetinjstvo samo lijepo.. ono je jedan prekrasan bunar, na koji se kao odrasli moramo doći napojiti da povratimo snagu za život. Kada god se nađem u nekakvom bluesu , a to je nebrojeno mnogo puta, sjetim se svog djetinjstva, one lakoće življenja koju sam osjećala u tim trenucima, pa me ta ista lakoća življenja pogladi po licu. U srcu odmah znam, sve će biti uredu. U meni se probudi ona dječja snaga, volja spremna za priječi sve prepreke. To isto djetinjstvo mi je dalo inspiraciju za novu pjesmu. Pa evo...

***
I kako da ljepše,
i kako da lakše,
osjetim te svijete
osim da u duši
vječno budem dijete

Dok nedaće i brige napadaju
ovog čovjeka koji sam sada
smirim se i protrčim kroz njih,
jer znam,
u duši ja sam vječno mlada

I dok gledam razne stvorove
kako im godine i brige bore pišu,
ja neću da se predam,
u meni drvo je života
na njemu grane djetinjstva uvijek se njišu

Ljubim ono dijete koje nekad sam bila
Prošla sam kroz svijet lakovjerna i plaha
Ali iz njega ja sam se stvorila,
stijena bez imalo straha...



Post je objavljen 05.04.2020. u 14:17 sati.