Marketing
IGOR DIVKOVIĆ "LATINO BIZANTINO"
Razveselila me zbirka pjesama koju sam nedavno dobila na dar od autora, profesora Igora Divkovića. „Latino Bizantino“. Malena je to knjižica tvrdih korica, na opip svilena, čiju likovnu opremu potpisuje Alan Divković. I ta likovna oprema, ta ilustracija naslovnice znakovito simbolizira neke bitne sastavnice Igorove poezije. U istom slikarevom potezu vidimo oris žene, pješčanog sata i pjesnikova pera. Sve se to u plazmi života nadopunjuje i dograđuje.
Za ovu je knjigu Igor Divković dobio Godišnju nagradu izdavačke kuće „Bosanska riječ“ Tuzla-Wuppertal za 2014. godinu.
O Divkovićevoj poeziji književnik Atif Kujundžić je napisao: „ Igor je hedonist, pozvan da prospe radost kao staklene pikule da se sjure niz strmu ravan i vertikalu stihovlja u torzu pjesme.“
Istina je. Igor Divković je hedonist, ali njegov je hedonizam posebne vrste. On proizlazi iz dubokog osjećaja da su život, pjesnik i poezija jedno, da se rodio kao pjesnik i da kao pjesnik putuje putanjom života.
Životopis
bizantino se orijentalki
orijentira
romul se latinki
adventira
šušte jastuci
od damasta
od svile
mrse se kose
kreveti cvile
rodi mi sina
od pera
od riječi
mekana srca
da dušu liječi
da dušu podari
grješnom svijetu
rodi mi pjesnika ( 8. studenog 1957.)
pravog poetu
Sviđa mi se otkačeni šarm Divkovićevih stihova, posebno kada zahvati iz vjedra običnih, banalnih izraza, a onda vas u trenutku i neočekivano ubaci u najneobičniji, najluđi ludizam, zaigra se, uvuče vas u igru riječi, igru zvukova, jer nema te riječi koju on ne bi mogao, s kojom on ne bi mogao, o kojoj on ne bi mogao…
Vjernost versetu
nema te riječi
koju ne bih
mogao
ukrotiti
pripitomiti
kanonizirati u stih
nema te riječi
koja ne bi imala
glazbenog sluha
za moju pjesmu
koja ne bi imala
štih
za moj verset
za metriku mog
pera
nema te riječi
koju ne bih
mogao
skinuti do gola
voljeti do bola
do vrh naravnosti
ludizma
nema te riječi
koja bi bila
protivnica
lirskog nudizma
lirskog smokvinog
lista
nema te riječi
koja bi odbila
sa mnom leći
sa mnom ustati
sa mnom hodati
s rukom u ruci
nema te riječi
A ako ipak nema te riječi, pjesnik će je stvoriti, dati joj ime i značenje, poigrat će se njenom gibljivošću, njenim zvukom, svim njenim zvončićima (Čobanac).
Njegov vokabular je širok i nema te riječi koju on ne bi prigrlio, volio, ugostio pa zna njihovo društvo potražiti u bogatoj riznici orijentalizama. Ako ih ne razumijete ipak se možete prepustiti njihovoj zvučnosti i ritmu pjesme.
sevdalinka
kazuj krčmo
đerimo
kazuj pusta
kaldrmo
đe je bio
đe se krio
s kim je hod'o
s kim je pio
noć je crna
topla
meka
mjesečina
pendžer
rijeka
s donjeg kraja
baš meraja
biser rose
noge bose
crna krčma
i kaldrma
hrsuz srce
u njedrima
zera želje
zera nade
stari sahat
vrijeme krade
tika- taka
ti đerimo
tika- taka
ti kaldrmo
mjesec srebri
zviježđe žmiga
pendžer škripi
baš ga briga
šuma šumi
šumi rijeka
ašiklije pendžer
čeka
ašik dilber
ašik ona
slađi sevdah
od bombona
sladak sevdah
čemer čežnja
dubok svemir
vasiona
dubok uzdah
dušu slama
garavušo
nisi sama
dok je krčme
i kaldrme
i šagrije
i ćemana
rahatluk si svom
dilberu
dok je vakta
i zemana
pjeva krčma
đerima
zvoni pusta
kaldrma
na pendžeru
dvoje snuje
ašikuje
sabah tu je
Osvrt napisala Marija Juračić
Post je objavljen 05.02.2020. u 10:19 sati.