Pregled posta

U šetnji I.dio

Protjecali su kratki južni prosinački dani. Božić je bio sve bliže i bliže. Tih dana još je u zraku lelujalo pitanje Lost in the Wild Projekta, no pokazalo se da sam za to preslab (isuviše kunjav/drijemovan). Tako da sam radije se "odvažio" na neke ležernije šetnje sa izvjesnijim ishodom. Jedna od kojih bila je i ova.

(napominjem slike su većinom prilično loše)

Prve večeri na selu sam pekao kestenje iz Konzuma. Nije bilo preloše, ali nedostajala mu je slatkoća autentičnog zagorskog kestenja.
Ujutro sam u strahu od moralnog relativizma i klimatskih promjena zaputio se u planinu.

Svi se sjećamo da smo ko klinci gledajući seriju Beverly Hills, kad su tamo imali Božić, mislili "jbt koji su to luzeri, Božić na plus 25..." (Da li se i vi tako razmišljali ili je moguće to ipak samo bila moja osobna, naivna dječja opaska?) A sada su takvi kalifornijski Božići stigli i k nama :-(
Pitanje da li nas Greta Thunberg može više spasiti? Ili je to opet ona shema "pomozi si sam, pa će ti i Greta Thunberg pomoći".
Stara fora, nova budala, rekli su mudri ljudi još prije mnogo tisuća godina.
No kako god...

Polazak od vodocrpilišta Lobor (dovde već sam šetao cca sat vremena ali bilo je prerano tj. premračno za slikanje)

Ovdje su neki novi smjerokazi, meni novi jer već dugo nisam bio tu, još od prve polovice lipnja mjeseca. Tu sam se onomade spustio skroz od vrha Ivanšćice, bio sam onda nabrijan, lutao sam bez vode i navigacije dosta dugo... tri dana kasnije putovao sam u Francusku, u samostan, pa sam zato bio uzbuđen i rastresen.
Eto sada su to vrlo lijepe davne uspomene.

Usput budi rečeno tu nešto poviše vodovodnog zahvata su se revnosni drvokradice lani (u veljači ako dobro pamtim) prevrnuli s kamionom u potok. Možda ste o tome gledali na dnevniku.
Onda smo nekoliko dana imali iz pipe vodu s aromom nafte.

I Črni Toma tu je doma. Tko je bio Črni Toma, o tome se trebate informirati, ako još ne znate:

Utvrda Pusti Lobor datira iz 13. st., a prema vrijednoj priči koja još živi u narodu, bio je u punom sjaju dok je njegov gospodar bio Crni Tomo Loborski, misteriozni vitez ovog kraja koji je otimao lijepe djevojke po obližnjim burgovima i vodio ih u svoj Pusti Lobor.
-izvor lobor.hr

Međutim Pusti Lobor nije na rasporedu. Idem malo dalje u neke tajnovitije destinacije, na visoravni, u ćukovske krajeve, zapušteni kamenolom, pa na orhidejske vrtove...

Korito potočića Šumeci šumari su tako razvalili da to sad djeluje kao autostrada.

Kadli uskoro evo i magareće lubanje s kakvom je Samson ubio Palestince.

Iako reklo bi se da to prije bude lubanja od gujde nego od magarca.

Kanjon Šumeci polako postaje sve strmiji.

I tako u jednom trenutku zaista susreo sam krdo divljih gujda, gore na padini, napredovale su po izohipsi niti 40m udaljene od mene u suprotnom smjeru, znači ja po dnu kanjona na sjever, a gujde strmo meni nad glavom padinom na jugoistok. Bilo ih je 5-6 komada osrednje veličine. Razmišljao sam kako bi me takvo krdo lako moglo eliminirati i to na više načina. Mogle bi svojim papcima pokrenuti neki od povećih kamena meni na glavu, mogla bi sama gujda se omaknuti i skotrljati niz padinu i zatući me ili bi čitavo krdo moglo sjuriti se u kanjon i jednostavno me proždrijeti. Vrlo uzbudljivo... ali ništa o toga nije se dogodilo i uskoro je njihovo štropotanje po lišću utihnulo.

Uzrok razvaljenosti korita potočića Šumeci je i ova velika sječa odakle su šumari izvlačili trupce.

U još višim predjelima napokon se izrovano korito Šumeca pretvara u ugodnu stazicu.

Netko je udarom mača nedavno presjekao ovaj kamen. Vrlo interesantno. Črni Toma, zasigurno.

Likovac zlikovac

Čudovito drvo-kišobran, da li je to vikinški Yggdrasil? Ili možda jarebika??

Konačni uspon do Pregerskih krča- visoravni i (negdašnjeg) orhidejskog vrta.

Vjesnici proljeća već su tu.

Teren se zaravnjuje... i eto ih:

Preostala čistina Pregerskih krča unatrag nekoliko godina koristi se kao zgodno mjesto za izvlačenje i utovar drva,

...o čemu svjedoči nabacano granje...

...provizorni stol, stolac... pivska krigla ostala je nepospremljena- u društvu je bio jedan aljkavac!

...ostali su svoje krigle uredno objesili na grab :-))

Pregerski krči više nisu što su bili kad sam na njih stupio prvi puta, davne i sada već zaboravljene 1999. (ili 2000?) godine kad sam bio još mali. Onda su te planinske livade počele već zaraštavati ali još su bile dovoljno prostrane, na njima je bilo orhideja i vilinskog sita. Danas je tu već dominantna šikara. Za razliku od nekih drugih planinskih livada gore Ivanščice koje se još uvijek održavaju, dani slavnih Pregerskih krča su odbrojani, kako im i ime kaže bili su umjetna krčevina koja je služila ljudima dok im je trebalo sijeno, a sada ih šuma reapsorbira. Takva sudbina je i planinskih livada Starčevina, Škrabotnik, a čak i najpoznatija livada Ivanščice Belige je zaraštena i neprepoznatljiva.
Hanžica i Vučikovec su preostale dobro održavane livade Ivanščice. Kakva je situacija na dalekom istoku- na Velikoj ravni, Pepelarnicama itd. ne znam, ali o tom po tom...

Malo još bauljam Pregerskim krčima, promatram kako jaki južni vjetar prebacuje niske oblake preko hrpta planine i podsjećam se na razmjere nekadašnje livade, na kojoj sam i zanoćio davne i izgubljene 2001. godine...

...negdje u ovom dijelu bio je razvijen logor, sada okoliš djeluje prilično negostoljubivo.

Sve teže se probijam kroz guštaru i na kraju jedva se izvlačim na magistralni šumski put.

Nostalgični dio šetnje je završio, a ozbiljno-istraživačka etapa tek je bila preda mnom.

(nastavlja se)


Post je objavljen 05.01.2020. u 17:41 sati.