Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

SLUTIŠ LI RADOST? (Homilija na regionalnom susretu, Barcelona, 30.12.2000.)


Tema ovog hodočašća pomirenja je: "Naslućuješ li radost?" Mi ne znamo što je ona, ali tu smo da je naslutimo. Da natopimo duše slutnjama o punini života, zajedništvu i bratstvu svih ljudi. Šećući Barcelonom, vjerujem da ste kao i ja osjetili optimizam, vedrinu, atmosferu bujnu intuicijom. Bohemski ugođaj šećući ulicom La Rambla. Ako ste se zagledali u poglede ljudi susretali ste nadu, krajolike svoje duše koji u njihovim dušama žive. Radost upućenosti jedni na druge. Spoznaju da naši životi nadilaze granice naših misli, osjećaja, nacije i vjere. Slutnju da je po djelić nas u svakome oko nas. Da do svoje radosti dolazim dolazeći svima. Da svi mojim životom žive, i ja živim životima sviju. Te da punina radosti dolazi od punine susreta. Srce je moje u stotinu komada, u šest milijardi komada. Kad budem obogaćen unikatnom ljepotom svačije duše, moja duša će otpočinuti u ljepoti koju oduvijek čezne. I kad drugima dadnem da u meni svoj svijet nađu – tad će nas radost preplaviti. Drugog puta do radosti nema. Ali ni sebe nemam dok se u drugom ne nađem. Drugi je ogledalo u kom se prepoznajem. Drugi je vezivno tkivo mog raspršenog srca. Drugi, to znači drugačiji. Ondje gdje se dvojica u svemu slažu, jedan je suvišan. Treba nam drugačiji, jer tek po takvom sebe nadilazimo, proširujemo horizonte, i pronalazimo se izvan sebe. Obogaćujemo se onim našim izvan nas što živi u onom do jučerašnjem strancu. Nema pravog identiteta bez pluraliteta. Svoji smo koliko smo s drugima. Bijelci smo koliko u nama ima mjesta za crnca. Hrvati onoliko koliko u nama ima mjesta za one koji to nisu. Katolici koliko u nama ima mjesta za nekatolike. Shvaćate? Najviše sebe ima tko se ne boji drugog, drugačijeg. Graditi svoj identitet na izdvajanju, znači kržljati. Kao što krošnja drveta zašumi svojim glasom tek kad joj kroz grane prođe vjetar. Kao što svjetlo pokaže svoju raskoš tek kad postoji objekt u njenoj blizini. Kao što glazba postoji samo zato jer nije u vakumu.
Slutiš li radost? Ovdje na Mediteranu, u ovoj vedrini. Ovdje gdje je Kolumbo naslutio Ameriku, Ignacije u obližnjoj Manrezi Družbu Isusovu. Podignimo pogled od obale i ugledajmo more. I krenimo u novi milenij. Učinimo da u njem mir i pravda prebivaju zajedno, a ljubav se i vjernost zagrle.

Post je objavljen 04.01.2020. u 11:36 sati.