Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magneto

Marketing

Danas mi nije dobar dan, od ranog jutra krenilo je sve ukrivo.
Već u 3 me probudila jaka glavobolja koja nema namjeru prestati. Ne volim kada mi se zaredaju ti bolni dani, kao da drugi vole pa sada to moram naglasiti.
Čekam da neki od ljekova počne djelovati, pa da u miru popijem svoju kavu i zapalim jednu.
Nisam išla u šetnju s Pasitom, samo na brzinsko pražnjenje, par minuta prije nego je počela kiša, ako se ovo škropljenje može i nazvat kišom.
Iza leđa čujem neko negodovanje i razaznajem spominjanje mi rodnog kraja i majke.
Neka ženturača iz portuna do. Nije joj jasno zašto moj pas mora tu pišat. Ispred njenog ulaza. Njen ulaz je bar 200 metara udaljen, valjda je sama zidala cijeli kvart, pa se osjeća odgovornom i vladajućom. Volim te ljude koji zapojasaju gradske površine kao svoje.
Skupljam Pasitosove izlučevine u kesicu, ona i dalje nabraja, gledam kesu, gledam nju i jedva se suzdržavam. Prolazi čovjek pored nje i zastane. Njih dvoje nastavljaju raspravu u koju sam uvučena, a da me nije ni briga. Prolazim između njih, namjerno, sa govnastom kesom do obližnjeg kontejnera.
Čovjek sada spominje njenu mater vlašku i nešto o brisanju sa lišćem i spavanjem sa kravama do jučer, pa nek se vrati od tamo odakle je i došla kad ne zna gradom hodat.
Smijem se u sebi, previše sam loše volje da bi išta odgovorila i uvukla se u taj folklor. Ponekad mi je žao što nisam ćelavac od 120 kila mišića i pit bulom na uzici, ili bez.
StaraMajka me zove bar 3 puta dnevno. Svaki dan. Ponekad jednostavno nemam snage za njene litanije. Voli pretresti sva dnevno politička zbivanja, sve novosti u SeluMojemMalom i kad je gdje i zašto nešto napravio. Poprima ona staračka obilježja teorija zavjera i urote protiv nje. Svi nešto namjerno rade samo njoj za inat. A meni u glavi tutnja na tisuće živaca koji samo traže tišinu i mir, bez glasovnih poruka.
Neurolog mi je rekao kad ne mogu više izdržati bol da dođem do njega i potražim ga na odjelu. Toliko smo postali dobri da mi ne trebaju ni uputnice ni redovi čekanja. Ponekad je privilegija biti bolan.
Možda i odem, za koji dan.
Muž danas radi ručak. Jedinica je doma, štrajka i ona kad štrajkaju oni.

A ja, mislim da ću se zavući pod lancun, iako mi je draže pod dekicu, ali je za nju još vruće, pa mi preostaje glupi lancun i pričekati da susjed završi s radovima, pa da utonem u tišinu.
U danima kao ovim sretna sam što ne radim

Pitanje:
Mladunče krave
je kravica?
zubo

Post je objavljen 30.10.2019. u 10:40 sati.