Marketing
Danas mi se piše o Laviću...
Pozdrav, nadam se da svima počinje zasluženi vikend, a onima koji rade i vikendom, sretno! Ja radim svaki dan 24sata kao i sve mame koje su na porodiljnom i nemaju dadilju. Moj mali Lavić će uskoro godinu dana. Točnije, 17.9. Jako sam ponosna na svoje dijete koje je prošlo toliko toga.
Moj Lavić je borac kakvog, vjerujem, nitko od vas nije upoznao, a možda ni neće. Pametan je, inteligentan, a drugu ruku tvrdoglav i ide uvijek linijom manjeg otpora. Ah, ko bi rekao da tako malo već zna šta mu paše. Lavić i ja idemo u Pulu u 10.mj na rehabilitaciju u Centar za Down. Pričajući o Downu, spomenula bih to da pomalo počinje biti teško slušati kako bih Lavić "trebao" već hodati ili puzati... On nema previše fizičkih karakteristika za Down i često ljudi ne primjete pa krenu govoriti kako će on počet hodat za koji dan. Moram vam priznati da to malo boli. Ja sam prihvatila činjenicu da on trenutno još ne zna ni puzati, ali da sve ide polako. Prije mjesec dana sam se toliko rasplakala od sreće kada je počeo puzati u krug. On napreduje odlično s obzirom na dijagnozu.
Voljela bih kada bi svi ljudi odmah vidjeli da ima Down čisto da izbjegnem te neugodne razgovore, a opet mi je drago da se na njemu to toliko ne primjećuje. No, kako god bilo, moj Lavić ide svojim koracima i uskoro će biti prava mala napast.
Pisat ću vam... 
Post je objavljen 06.09.2019. u 13:12 sati.