Marketing
Travelogue
Napisano prošle nedjelje, ali zbog problema s laptopom sa zakašnjenjem objavljujem to sada, da ne propadne tipkanje :-P
Iako sam mislio danas na blogu o nekim drugim stvarima (primjedba iz sadašnjosti- zaista ne naslućujem više ni približno o kojim to "drugim stvarima" sam "mislio" prije tjedan dana), popodne sam našao u kištri svoj putni dnevnik od lanjske hodnje Putem Sv. Jakova. Nemalo sam se iznenadio vidjevši kako sam prije godinu dana na ovaj datum već prešao Pireneje. Sasvim neuvjerljivo mi to se čini sada, pitanje je da li se to uopće dogodilo... :-S
Sam dnevnik kao cjelina jest zapečaćen na 99 godina, ali odmah po isteku toga roka bit će objavljen u cjelosti. No ne škodi ako sada objavim dva tri upisa iz dnevnika kao svojevrsni "teaser" koji će vas potegnuti da u ljeto 2117. kupite cjelovito izdanje. Pitanje da li će cjelovito izdanje moći biti baš necenzurirano (cjelovito nije sinonim za necenzurirano), ali za ovaj teaser zaista stavljam upise po datumima onako od riječi do riječi kako je zapisano u dnevniku. Stoga ne zamjerite i neke sematničke (sintaktičke?) greške u tekstu, koje nisam ispravljao radi autentičnosti.
17.05.2018. Ordiarp-nisam uspio dohvatiti St. Jean danas. Nisam se odvažio nastaviti do St. Just Ibarrea. Možda je i bolje tako. Počelo me boljeti koljeno. Trail GR78 koji slijedim putem vodio je visoko u planine i brda po lošem blatnjavom terenu. Opet susret s Amerikancem Michaelom, prvo u Mauleonu u baru Etchola, a zatim ponovno u Ordiarpu- on je od St. Blaisa išao po glavnoj cesti uz opasan promet i bio je cca iste brzine kao i ja po trailu kroz brda*(1) Opet puno krava i trail je izgažen njihovim kopitima*(2). Gojzerice opet zablatane. Nisam dobio štambilj u katedrali u Mauleonu, to me malo izbacilo iz takta. Urbana sredina Mauleona je djelovala loše na mene. Jedva sam čekao da se maknem iz grada. Vrijeme se predvečer popravilo i sad smo u Ordiarpu i žao mi je što nisam nastavio za St. Just Ibarre! Ovaj dan je pun žaljenja, ali možda Camino zna najbolje. Sutra je važno marširati do St. Jean Pied de Porte ali neće biti lagano! Čitav dan hoda bit će nužan da se to realizira. Ponovno razgovori o Oregonu i klimi tamo. Tražili smo u Ordiarpu prenoćište na krivom mjestu ali nas je povezao prijateljski vozač kombija. U protivnom ne bismo uspjeli naći nikako ovo prenočište.
19.05.2019. Jučer u zadnji čas stigao u St. Jean, čudo od hodnje jako duga hodnja. Opet susret s Michaelom, on je došao taxijem. *(3). Večera u Xoco baskijskom restoranu. Noćenje kod Estebana skupo ali kasno je bilo i drugo je bilo zatvoreno.
Danas prelazak Pireneja i dolazak u Roncesvalles, strašna gužva. Jako puno ljudi. Loš osjećaj zbog toga. Previše masovno! Sutra navečer možda bolje kampirati.
U samostanu Roncesvalles rade volonteri iz Nizozemske, oni se brinu za hodočasnike, da sve ide glatko. Spavaonica za obične hodočasnike je ogromna. Teško je zamisliti da samo par dana ranije je u Francuskoj bila vrlo intimna atmosfera i bilo je moguće upoznati ljude vrlo dobro. Sad mi se to čini vrlo daleko i nemoguće. Ne znam kako će Michael preći preko Pireneja. Da li će on to moći? Jedino zanimljivi razgovor s hospitalerom iz Nizozemske. Oni tu volontiraju 2 tjedna pa onda idu doma.
20.05.2018. dolazak u Zubiri. Mislio sam marširati na Pamplonu ali odustao sam zbog bolova u koljenu. Moram ipak malo usporiti. Jako loš osjećaj od jučer je popustio popodne jer sam putem upoznao Austrijanca koji putem kampira, ima šator i ne koristi često albuerge. Bio je karikaturist ali obuzela ga je lijenost i alkohol i depresija. Sad ide putem i traži nešto novo, neku prekretnicu u životu. Cilj mu je doći do Finisterre. Biciklom je stigao u St. Jean Pied de Porte i tamo je ostavio bic. Ako preživi ovo onda će tamo preuzeti bicikl i ići doma. Priča o pronalaženju posla na poljoprivredi u Španjolskoj. Vrlo zanimljiv čovjek koji traži smisao i nov početak i okajanje za propuštene prilike.
Put od Roncesvallesa do Zubirija ide gore-dolje i ima grdnih spusteva zbog kojih me muči koljeno. Inače bi nastavio prema Pamploni danas. Ali ovako sam barem oprao puno veše koji se sada suši. Ovo je "municipal" alberga za 8 eura, a ona jučer u samostanu je bila 12 eura. U Francuskoj nema ispod 15€ osim u Arudy-u gdje je "donativo" tj. platiš koliko hoćeš. Mislim da je u Assonu bilo 10€ jer nije bilo doručka u ponudi.
Sad počinje kišica ali sunce isto sija, za navečer prognoza za Pamplonu je pljuskovi, to me malo pokolebalo od nastavka puta. Naravno to i bolovi u koljenu. Da ne zaboravim baka od onoga Austrijanca je iz Hrvatske. Definitivno zanimljiv lik. Sad vidim da sam i ja trebao ponijeti šator.
21.05.2018. Pamplona- katedrala se naplaćuje ulaz, nisam išao, odoh radije na pizzu u malu pizzeriju. Namjeravam nastaviti za Punta Reinas. Sada jedem pizzu Hawaii i dosta je velika i odlična.
22.05.2018. nakon pizze sam ohrabren krenuo dalje. Oluja je zahvatila Pamplonu, ja sam na rubovima oluje išao dalje. Malo je padala kiša ali ne dugo. Grmljavina se nastavila duže do navečer. Prenočio sam u selu Muruzabal. Odlično sam spavao tamo u albuergi. Ali danas na putu za Estellu jako me bolješe stopala. To je zato jer sam jučer prevalio blizu 40 kilometara. Nisam očekivao danas takve posljedice. Možda zbog toga neću sutra moći dalje od Los Arcosa, a nadao sam se da ću doći nadomak Viani. Uhvatio sam zadnji ležaj u župnoj albergi u Estelli i imao dobru večeru u jednom restoranu koji vode Nizozemke. Kratki razgovor s Tajvankom i susret s 2 Mađarke. Našle su ozlijeđenu pticu.
Imam žulj na malom prstu lijeve noge. Neobično, mislio sam da su žuljevi prošlost na ovom putu, ali izgleda da se iznova vraćaju. Razmišljam o hodočasnicima davnih vremena, kako je njima bilo. Estella je veliki grad, svi gradovi na Caminu su prilično veliki, nema zapravo malih gradića. H. St. Blaise je bio jedan pravi mali gradić.
Razmišljam o tome kako je daleko do Burgosa. To je prava psihološka barijera.
....
*(1) - tu sam htio reći da je njemu trebalo jednako vremena po cesti, kao što je meni trebalo po brdskim stazama. Dakle nije bio "iste brzine" bio je naravno sporiji, ali je prelazio manje udaljenosti.
*(2) - ovo je isto tako jedan primjer greške u vođenju dnevnika, pod utjecajem valjda uzbuđenja i brzopletosti- krave naravno nemaju kopita, nego papke.
*(3)- Michael o kojem je ovdje riječ je klonuo putem na cesti, ali srećom spasili su ga u nekom kafiću i pozvali su mu taxi. Ja sam baš završio večeru u spomenutom baskijskom restoranu Xaco i šetao sam natrag prema prenoćištu u St. Jean-u kad sam začuo da netko dovikuje moje ime! Premro sam i rekoh samo u sebi "to je sad to... našli su me..." međutim bio je to samo dobri stari Michael iz Oregona koji me spazio i dovikivao mi kroz prozor taksija.
I eto, to je jedan preview autentičnog teksta, inače sve je pisano tako više manje nekim melodramatičnim stilom, pa ako vam to odgovara, slobodno se predbilježite već sada da primite obavijest odmah kad izađe kompletno izdanje Putnog Dnevnika -Traveloguea.
Na ovom mjestu 7,1km prije St. Jean Pied de Porte spaja se "Piemontski put" GR78 kojim sam ja išao krenuvši iz Lourdesa na "Le Puyski Put" GR65. Kad sam vidio tu tablu znao sam da sam "spašen" i da ću prije noći stići u SJPDP
St. Just Ibarre, seoce na cca pola puta od Ordiarpa da SJPDP-a
Čudovišno stablo- primjetiti radi usporedbe moj ruksak naslonjen.
jato mošusnih ("japanskih") pataka u Ordiarpu. Kad sam se pokušao približiti jatu jedan krupniji patak se izdvojio i počeo se "napuhavati" proizvodeći pri tome čudne sasma ne-pačje zvukove, više kao promuklo režanje. Očito da me zaplaši... ali u tome je imao tek djelomičan uspjeh, jer sam učinio ipak još nekoliko fotografija jata koje namjeravam možda i nekom prilikom naknadno objaviti. 
Pirenejski planinski pas
P.S. bilo je još fotografija u planu za objaviti s ovim postom ali zbog nekakvih tehničkih poteškoća za sad odustajem od toga...
možda sutra...
Post je objavljen 26.05.2019. u 01:51 sati.