urednica mi ništa nije odgovorila na mejl, koji bejaše i suviše lepo ispisan, i da li je i dalje interesuje kao nekad, pre dosta godina kad ju je sve interesovalo, broj mog računa na koji bi mogla velikodušno da mi uplaćuje mizerni novac. trebalo mi je dugo, možda i previše vremena da joj pišem iz takve namere, budući da nikad nisam pisao isključivo iz novca, a da imam povremeno problem s pitanjem zasluga, ali očigledno godine su učinile svoje, i meni svaki dinar dođe poput grešnog zadovoljstva. kad bih vam ispričao vi ne biste verovali ali ja ću ipak iz dokonosti pokušati da približim kako je nadoišao taj trenutak: bejaše divno sunčano jutro nakon mnogih kišovitih dana i samo je nadoišla misao da bih to mogao danas da glasno kažem i da se javim jer tog jutra sam imao usađen osećaj zasluga i da nema ničega lošeg u tome.
i sve zbog toga što mi je u sam um došao mejl iz prošlosti od strane jedne žene koja je prepešačila kilometre samo da bi pronašla to štivo.
takve težnje su najopasnije jer su lako ostvarive ali duboko u sebi sam osećao mir i znao sam da ništa loše ne može da se dogodi i da ću se zadovoljiti sa cifrom koja god bila - iako imam razvijenu skeptiku prema divljoj prodaji i da se teško može ući u bilo kakav trag.