Slatka mala riđokosa proleterka proklinjala je dan što je smrdio po kiši, čekajući neki novi dan, neko novo vrijeme kad će elitisti napokon pasti.
Ljudi smrde kao mokri pesi, primjetio je neki božji vojnik, ali odagnao je alkoholom te tmurne misli isuviše nalik depresiji, a uskoro više uopće nije bio sposoban misliti, a bogami ni išta osjećati.
Kiša danima nije prestajala padati.
Malena povorka ekološki osviještenih demonstranata, bježeći od vremenskih nepogoda postepeno se smanjivala, sve dok se nije posve izgubila iz vidokruga. Nastavit će već svoj protest neki drugi dan... ili putem interneta.
Dok je skupina mladih ministranata potajice čitala iz nekih apokrifnih evanđelja, mladi narkoman s licem anđela potpuno je zaboravio na Boga. Roditelji su bili na nedeljnoj misi, a on se za to vrijeme poklonio svoju vjeru uzavreloj masi u kuhinjskoj žlici, pritom istovremeno krsteći i proklinjući venu da se pokaže i barem još ovaj put proradi.
Njegova soba u roditeljskom domu mirišala je na heroin, a vani nije prestajalo kišiti.
Bezimeni crni kišobrani upravo su ispratili i pokopali bezličnu masu jedne velike ljubavi, a nečije slomljeno srce to nije moglo podnijeti. Gotovo nečujni prasak njegova loma i tihi jecaj vlasnice upravo slomljenog srca prikrila je glasna grmljavina. Dvije iskrene suze izmješale su se s kišnim kapima i zatim isčezle, ne ostavivši vidljivog traga, čak ni u sjećanjima.
Kiša i dalje nije prestajala padati.
Psi su zavijali i lajali. Anđeli su zapjevali i začula se sirena hitne pomoći, negdje tamo u kišnoj noći.
Netko, neki amaterski pisac ili pjesnik, časkom je pomislio na sve suze svijeta, prolivene u toj jednoj minuti, ali je zaboravio na to odmah zatim. Preteške su to misli, zaključio je, a da bi ih papir mogao podnijeti. Takvo što jedino stranica načinjena od veluma mogla bi podnjeti.
Kiša je počela još jače padati.
Svima se činilo kako nikad neće prestati.
>;') - - >
Post je objavljen 02.05.2019. u 08:00 sati.