Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/groficinestijene

Marketing

Iz tvog dnevnika mili; -Tko sam ja?-


Ne znam kako bih mogao definirati svoj život ..... kao uspješan ili neuspješan; sve ovisi od potencijalnih čitatelja – oni kojima je novac najvažniji, vjerojatno će se sa sprdnjom osvrnuti na ostatak teksta. No, moja je nakana da „pogodim“ one pozitivne ljude, čistih misli, dobrodušne, a opet, spremne na „zezancije“. A toga je u mom životu stvarno bilo mnogo .....
Tko sam ja? Lik koji ima prednost (ili manu) da PAMTI! Kad koji put pričam s prijateljima, ni oni mi ne vjeruju da je sve to pohranjeno u mojoj memoriji ... a počinje od najranijeg djetinjstva .... pa da počnem;

1) Najranije djetinjstvo

1.1. Kolica
Vjerojatno će se rijetki složiti sa mnom, no moja prva sjećanja sežu u doba dok sam bio još „beba“ .... nisam tada još mogao hodati, ali sam bio dovoljno jak, da iz jednih dubokih kolica, vezan kožnim remenima, „prokljuvim“ kako bih se mogao osloboditi i hodati uz njih. I dan-danas „osjećam“ taj trenutak, kad bih se uspio prebaciti preko ruba (recimo „Brumelj“ stil), a onda, zadržan tim remenima, dočekao sam se na noge i krenuo veselo „voziti“ kolica. Naravno da mi je mama (nije radila) gubila živce zbog toga, uredno me vraćala u početnu poziciju .... a onda bih ja počinjao iznova ....

1.2. Vatrogasac
Počeo sam govoriti prilično rano, tako da nije bilo problema u komunikaciji s okolinom. I onda je mama, imajući „svo vrijeme“ za baviti se sa mnom, počela u mojoj ranoj dobi izvoditi „verbalne delikte“ (i danas sam tome sklon). Tako je došlo i do upotrebe riječi „VATROPRASAC“ ..... sve dok jednog dana (stanovali smo tada u Dubravi, ulici Nine Marakovića 2, 2 kat) nije na vrata pozvonio pravi vatrogasac (zbog čega, ne znam); a ja sam rekao: „Mama, vidi striček vatroprasac“. Ona se zbunila, počela me koriti kad je isti otišao, objašnjavajući da se tako ne smijem izražavati .....

1.3. Žličice
Kako sam izgleda „rođen“ da se bavim sportovima, negdje s 2,5 godina sam shvatio kako se mogu popeti na stolac, a onda „ordinirati“ po kuhinji ... i tako sam pronašao neke srebrne žličice .... i kad mama nije obraćala pozornost, ja bi ih nosio na balkon, pa jednu po jednu bacao s drugog kata. Kad je shvatila što se događa, sišla bi dolje i pokupila ih. I tako je to išlo neko vrijeme, dok se neki susjedi nisu time okoristili .... ne znam koliko vam je poznato to vrijeme, ali bilo je to vrijeme neimaštine i gubitak nekoliko srebrenih žličica je toliko razljutilo mamu da me je isprašila po guzi. A ja, razočaran što mi je uskraćen taj užitak, otišao sam na balkon i pokušao se provući kroz ogradu, želeći da dođem do žličica koje sam bacio. I već kad sam provukao tijelo (glava je još zapinjala s uhom), osjetio sam kako me mama vuče natrag ..... slijedeće je bilo da sam ja plakao, a mama je sjela na pod, shrvana emocijama (mislim da se i upiškila) ... i bilo mi je strašno žao, vidjevši je u tom stanju ...



Image and video hosting by TinyPic








Post je objavljen 12.03.2019. u 05:23 sati.