Marketing
4C Doš, MARIJIN POHOD ELIZABETI Lk 1, 39-45 (Zamet, 1998)
1) Isusa Imamo da ga dajemo svima. Njegov dar je djeljiv samo svima. Čuvamo ga dajući ga svima.
2) Kad Bog dođe čovjeku, nužno ga šalje drugima. ("pohiti") U tom je bit misija. Marija je prva misionarka. Pohitila je četrdeset kilometara, utemeljila kršćanski maraton.
3) Riječ je o prijateljstvu, a ono znači:
- Dosjetiti se (Marija sama dolazi na misao da pohodi Elizabetu u potrebi)
- Iznenaditi (Marija, premda po rangu viša, dolazi Elizabeti po rangu nižoj)
- Pomagati (Marija, premda i sama u problemima, ide pomoći Elizabeti koja je u problemima)
- Donositi (Marija Elizabeti donosi Isusa)
4) Kad Marija dođe, onda:
- Igramo od radosti (Ivan zaigra u utrobi Elizabete)
- Ispunjamo se Duhom Svetim (Kao Elizabeta)
- Postajemo pjesnici (“Blagoslovljena ti među ženama”)
5) Marija je blažena zato jer je povjerovala. Blaženom je čini Isus.
--
Da li u susretima s drugima želim nešto dati ili dobiti?
Da li ljudi nakon susreta sa mnom odlaze sretniji ili nesretniji?
Nitko nije otok - stvoreni smo za susret. Premda živimo zajedno; premda smo stvoreni za susret, mi se najčešće ne susrećemo. Nosimo svoju tajnu, mučimo se sa sobom, u strahu smo da nas drugi ne otkriju, da nas ne shvate, da nas krivo protumače, da nas odbace.
Kako si? Dobro. Najčešće kažemo; to kažemo i onda kad smo grozno. To kažemo da se oslobodimo radoznalaca, onih kojima nismo sveto tlo.
Grozno je biti sam u vrevi, grozno kad drugi nemaju vremena za nas.
Karakteristika pravog susreta je da imam nešto što želim podijeliti s drugim. Mariji se nešto veliko dogodilo. Anđeo ju je pohodio, Duh Sveti osjenio, zatrudnjela je, u njenoj utrobi je sam Bog. Neshvatljivo, radost izuzetna, ali i tjeskoba. S kim to podijeliti? Tko je od ljudi može shvatiti?
Bog je naš prijatelj, on nas uvijek razumije, njemu možemo sve povjeriti - ali treba nam i prijatelj po kojem će nam Bog progovoriti, po kojem ćemo se Bogu moći izreći.
Marija zna kako će; ide pomoći (stvara prostor Bogu!) svojoj rođakinji Elizabeti; možda sluteći nešto zajedničko jer i Elizabeti se dogodilo nešto slično.
Susret je to osoba Bogom zahvaćenih. U njihovom susretu nazočan je Bog. Istinski susreti se zbivaju samo u Bogu; između osoba koje znaju da je njihov život bogom nošen. Između osoba koje je Bog pročistio, učinio ih skromnima, koje jedna drugoj ne nose svoju prazninu nego puninu.
Mariji je laknulo, osjeća da ju je netko shvatio. osjeća da to i drugi znaju ali u ljubavi. Drugi je prihvaća i razumije, oslobođena je, sve je, dakle, u redu. Marija je presretna i daje srcu oduška: "Veliča duša moja Gospodina"
To je susret, to je prijateljstvo: kad smijemo biti ono što jesmo. Kad nas drugi prihvaća i razumije; kad nas razumije i u našoj slabosti, grešnosti, zbunjenosti. No to se zbiva samo ondje gdje je Bog u središtu susreta, gdje je naša sebičnost, radoznalost i oholost uminula.
Prijatelji uzetoga Mk 2, 1-12.doc
Blažena ti što povjerova – O Bože sjeti se svih obećanja blistavih što si ih meni zadao
Elizabeta je bila sterilna dok nije povjerovala – Sterilni smo jer nismo povjerovali
Da li su ovi dani, dani moje trudnoće ili praznine?
Ove dvije žene to je "zajedništvo vjere".
Post je objavljen 23.12.2018. u 07:39 sati.