Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

2C Advent, DOĐE RIJEČ BOŽJA IVANU U PUSTINJU, Lk 3, 1-6 (Palma, 10.12.2000.)

Image and video hosting by TinyPic
Advent je. Došašće je. Čekamo dan "D". Dan dolaska Božjeg u naše živote. Da nam zasja Mlado sunce s visine. Čekamo jer u nama živi žarka žeravica želje za Bogom koji je sve naše.
Čekamo i pitamo se: Gdje će? Kad će? Može li ovdje k nama ovakvima? Evanđelje kaže da može. Svako mjesto i vrijeme je podesno. Čitamo kako je bilo u Ivanovo vrijeme: "Petnaeste godine vladanja Tiberija Cezara, dok je uprvitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod…." U vrijeme nalik i na naše vrijeme, kad je čovjek poduhvatio svijet, proveo vlast, rasporedio uloge. Kad je nebo izgledalo bespomoćno, narav potisnula nadnarav. Sve se ukočilo od banalnosti i besperspektivnosti. Tad kad je izgledalo da je mudrost svijeta koncentrirana po dvorovima, pokretačke ideje svijeta samo iz takvih centara da mogu proisteći. A ipak: "Dođe riječ Božja Ivanu u pustinju." Ivanu se dogodio Božić.
Što je to u Ivanu da ga je Riječ našla dostojnim? Bio je nepotkupljiv, mislio svojom glavom, slobodouman, nije "suncokret". Bio je smetnja, dirali su ga se … Dok se drugi diraju u tebe, dobro je, jer znači da imaju što dirati. Prestanu li te dirati znači da nemaju u što dirati, jer si postao nitko i ništa. Ako nemaš vlastitog stava, žrtva si onih koji ih imaju. Ali i u pustinji je Ivan. Onaj tko ne zna pronaći smisao u pustinji, taj nema što drugima reći. Tko ima u sebi, taj ne traži izvan sebe. Pustinja je gdje smo sa sobom, a onda i s Bogom.
Pošto mu je došla, on njome zahvaćen zahvaća: "Obiđe svu okolicu Jordansku propovijedajući". Ne može šutjeti o onom što ga je dodirnulo. Svijetli, ne jer mu je to zanat, nego jer mu je to bit. Ne trudi se, nego to čini jer je to njegov način postojanja.
Postaje glas Riječi. Posuđuje svoj glas Riječi. Glas mu je čamac Božjoj Riječi. Svijećnjak je Svijetlu. Mi smo tek magarac na kom Isus jaši, kao kad je ulazio u Jeruzalem. Jer dosta je ljudima ljudskih riječi. Božja nam je potrebna. Preko čijeg glasa ona progovara, takve ljudi slušaju.
Ivan poziva da se i u nama dogodi Božić. Da i nama dođe Riječ Božja. Jer tek kad se u čovjeku rodi Bog, u čovjeku se rodi i čovjek. Koliko je u nama Boštva, toliko je i čovječnosti. Ivan nas poziva da budemo "cestari", "putari". Da pripravljamo put kojim nam Isus dolazi.
Da poravnamo staze – da idemo ravno kamo nam je ići. I da se ne okrećemo kako se ne bi pretvorili u stup soli kao Lotova žena. Da se ispuni svaka dolina – svaku dolinu slabosti, klonulosti da ispunimo Bogom. Da slegnemo brijegove – naše oholosti i prepotentnost. Da krivudanja izravnamo – naša idejna vrludanja. Da hrapave putove izgladimo – naše misli i riječi. "Blagost vaša neka je znana svim ljudima"
Advent je. Pripravljajmo, poravnajimo, ispunjavajmo, slegnjujmo, izravnavajmo, izglađujmo – kako bi smo vidjeli "spasenje Božje", i čuli: "Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!"

Post je objavljen 09.12.2018. u 08:00 sati.