Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/miljudisrupama

Marketing

Ovdje je nekad bilo dobro

Čitajući u posljednje vrijeme komentare na blogu u kojima se spominje moj lik i djelo učinilo mi se da se na mene u ovoj našoj blogosferi gleda malo, kako bi rekli, zakrivljeno. Kroz tu, nazovimo je, Janko prizmu. Ne želeći, ni kriva ni dužna, biti svrstana u kategoriju likova srodnih onima iz Tarantinovog pera (ili čime već taj maše) osjetila sam potrebu dati vam malo bolji uvid u ono što Marionetta jest.
Budući da slika govori više od tisuću riječi, odlučila sam, dajući direktan uvid u foto-album svog života pokazati vam koliko sam obična, normalna i vama slična.
Pa krenimo.
Iako bi bilo za očekivati da je sve počelo od ovog dvojca



odmah na početku moram naglasiti da nije tako. Od ovo dvoje u naslijeđe preuzela sam samo 4 (slovima: četiri) stvari.
Od njega – ljepotu koja ostavlja bez daha te pomalo čudan način češljanja.
Od nje – sklonost riječima i pisanju dugih postova te razoružavajuć osmjeh.

Za sve moje ostale osobitosti, talente i umijeća zaslužna je moja Nana (na slici desno)



Rođena u siromašnoj dalmatinskoj obitelji sa 4 (slovima: četvoro) djece, kao jedina kćer, Nana je gledala sudbinu svoje braće (najspretnijeg brata poslalo na pečalbu, najpametnijeg na medicinu u Split, a najglupljeg u pope) te je od izbora koji su njoj ponuđeni (časnički samostan na otoku ili što hitnija udaja), izabrala pobrinuti se sama za sebe. Krasile su je, naime, 2 (slovima: dvije) tako često nespojive osobine. Inteligencija i ljepota. Iskoristila je stoga prvu priliku gostovanja Barnum & Bailey Circus-a u svom gradu, te pridruživši im se započela veliku avanturu svog života.



Koliko god su rad u cirkusu i stalna iscrpljujuća putovanja bili teški za tu mladu, krhku ženicu, ona je u životu koji je izabrala pronalazila puno zadovoljstva i razloga za sreću. Pronašla je smisao u druženju i brizi za životinje.



Naučena da uvijek ponese teret na svojim leđima, nosila je puno.



Korak po korak preuzela je na svoja pleća i brigu o svojoj široj obitelji



I kad je već bila na rubu snaga, upoznala je mog Dida



U albumu ćemo preskočiti dio nastajanja, dolaska na svijet te odrastanja moje majke i to ne stoga što nije dovoljno fotogenična da bi je slikali (ne nasjedajte na te jeftine provokacije), već stoga što bi se detaljno obrađujući i taj dio ova priča (kao i sve priče vezane uz moju majku) produžila u nedogled.
Ukratko, moja je majka bila (i ostala) veliki zaljubljenik u prirodu. Pri tom mislim na one planine, doline, livade, otoke, rijeke, šume itd. te me često, radi moje krhke dobi, a i ne bi li nesmetano zadovoljavala svoje „prirodne“ potrebe (kako ih je sama zvala) ostavljala Nani na skrb.
Svejedno, moje djetinjstvo je bilo čarobno. Ispunjeno ljubavlju i bezbrižnošću. Divni dani, tjedni, godine. Nana je uvijek pazila da sam lijepo obučena



pazeći, naravno, pritom da se ne razlikujem previše od druge djece, a sve kako bi me zaštitila od raznih predrasuda o nama ljubiteljima životinja.
Uvijek je pazila da sam okružena kućnim ljubimcima, razvijajući time u meni suosjećajnost i osjećaj odgovornosti.



U početku su stvari bile jednostavne i nevine



a onda su se počele polako komplicirati



Ponekad su te obaveze za mene bile prevelike



ponekad bolne



ponekad samo čudne i neuobičajene za pitomo dalmatinsko okruženje u kojem sam odrastala



I tada, kad se već činilo da je nešto otišlo ukrivo, Nana je svjesna mojih sve većih školskih obaveza, pronašla nezahtjevnog, a ipak interaktivnog i umiljatog ljubimca.



Kada ju je školska psihologica upozorila na problem mojih „izmišljenih“ prijatelja, Nana je učinila sve da moj društveni život bude bogatiji i raznovrsniji. Potrudila se da za prijatelje imam stvarnu, dobru djecu (od krvi i mesa) bliskih mi interesa i navika. Neke od njih (osim online komunikacije) susrela sam čak i uživo.



Bilo je to divno djetinjstvo. Obično, mirno, po ničem osobito.
Onda je, kao što priroda i nalaže, došlo malo teže doba odrastanja. Pubertet prepun iznenađenja. Pomalo pobunjenički i divlji.
Ali, uz nikad zapostavljene školske obaveze uvijek je bilo vremena za sport i slobodne aktivnosti.

Jahanje je bilo jedan od mojih omiljenih sportova.



Trčanje



Brzo hodanje



Sinkronizirano plivanje



Hrvanje



Suvremeni ples



Klasični plesovi



Astronomija



Zborno pjevanje



Modna fotografija



Uz obaveze uvijek je bilo vremena za druženje s prijateljicama



Za odmor u prirodi



Pa s vremenom i za romanse



Nakon odrađenog puberteta i školovanja postala sam zrela, odgovorna mlada žena te ubrzo i majka te ću ovaj mali foto-putopis kroz život završiti svojim najvećim blagom.






Post je objavljen 08.12.2018. u 13:39 sati.