Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Tužni blagdan

Sjedim i večeras pred kompjuterom i razmišljam o čemu da pišem u ovom postu. Na žalost, ne čitam trenutno nikakvu knjigu. Na mreži svih mreža uobičajene novosti. Nema baš ništa zanimljivo. Politika, najava nevremena na obali, problemi u gospodarstvu i tako dalje. Unatoč što je vikend na mreži svih mreža ništa novo.

Jutros se malo prošao tržnicom u mom predivnom Varaždinu i sve je u znaku idućeg blagdana Svih svetih. Tržnica je puna cvijeća povodom tog blagdana. Multiflora od 20 do 30 kuna, krizanteme od 5 do 8 kuna, a ostalo je cvijeće otprilike tu negdje po cijeni. Vi koji ste vjernici ili držite do ovog blagdana pretpostavljam da znate sve o ovom blagdanu. Za ovaj blagdan obilazimo groblja i grobove svojih najbližih. Pa ću i ja obići grobove svojih bližnjih.

Na žalost ni ove godine ne ću biti u mogućnosti da odem na gron svom jedinom i najdražem nećaku. Koji je umro prije dvije godine od posljedica trovanja salmonelom. I zbog toga mi je žao, jer jako mi nedostaje. Njegovu dječju razigranost i onu njegovu nevinost ništa mi ne će nadomjestiti. Kada su mi roditelji umrli, a i još neki članovi obitelji nisam plakao, jer znam da su oni proživjeli svoj život i ostvarili nešto u svom životu. Ali kad je moj nećak umro, na njegovom sprovodu sam plakao kao kišna godina. I još uvijek plačem. Jer on nije zavrijedio da ode na početku svog života. Za nikim nisam toliko plakao kao za svojim nećakom.

Ali dosta o tužnim temama. Pisao sam malo prije da mi nedostaje čitanje. I to je istina. Nakon zadnje pročitane knjige pomalo sam se zasitio čitanja. Ali sada nakon nekoliko tjedana ponovo sam se za želio čitanja. I među knjigama koje imam kod kuće sam u potrazi za nekom novom knjigom. Kako sam na žalost u jednoj maloj financijskoj krizi, ne mogu si priuštiti članarinu u gradskoj knjižnici. Pa se moram nekako snalaziti sa ovim knjigama koje imam kod kuće. S jedne strane to je i dobro, barem ću pročitati te knjige koje imam kod kuće. Da uzalud ne stoje na polici.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. A opet volim pisati. Od kada sam počeo čitati, postao sam strastveni zaljubljenik u pisanu riječ. I ne mogu vam opisati koliko su mi predivne te riječi napisane na komadu papira. U te predivne knjige koje te odvedu u jedan poseban svijet knjiga, mašte, priča i svijeta koji u stvarnosti ne postoje. I ta stvarnost te ispuni onim što ponekad ne možeš naći u stvarnom svijetu. Žao mi je da prije nisam to shvatio, ali drago mi je da sam sada to shvatio. I volio bih da i vi to možete shvatiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost


Post je objavljen 28.10.2018. u 20:35 sati.