Stvarna i fiktivna sjećanja izgledaju identično. Ono što mi možemo napraviti jest ocijeniti materijal na temelju vjerojatnosti, stalnosti i dosljednosti. Je li događaj realan?
Jesmo li zaista povrijedili nekog?
Je li se stvarno u pozadini čula kiša ? Jesmo li se ipak poljubili?
Na kraju se sve svodi na proizvoljnu odluku koju donosi – naša podsvijest. Baš kao da se u našemu mozgu pušta igrani film – ponekad dokumentarac, a ponekad bajka....