Prošle su godine,
ali vrijeme je stalo,
u jednom otkucaju srca isteklo,
poput suze u oku jedne obične djevojke.
Djevojko, volio sam te,
a ti voljela si nekog
pomalo nalik na mene,
jer živjeti u laži najlakše je.
Dobio sam prvo i drugo predivno dijete,
a ti si dobila zaborav,
dijagnoze i pilule...
Vrati se,
unazad, vrati me,
ti to možeš,
svatko to može!
Nemoj da te zatoče u sistem,
ne dozvoli da nas itko uvjeri drugačije,
zajebi sve himne i prisege i zastave,
iza svega,
iza ove prostitutuirane propagande
ljubav caruje!
Smisao života je tvoj osmijeh
i, crno srce moje,
naše zajedničke suze,
a smisao smrti jest kad zaboraviš
na to da jednostavno ipak može i ima nešto bolje...
Smisao ljubavi su baš ovi i ovakvi presjeci misli,
misli koje su moje i tvoje,
naše misli, zajedničke...
>;')-->
Post je objavljen 08.09.2018. u 18:49 sati.