Kao što vukove tjera mjesečina
tako i ja zavijam na sav glas,
noćas, slog po slog tvog imena,
prokleta!
Analogna magija
šapat bajalica ondje iza vrata pakla,
a iza svega, ljubav.
I sve je opet isto, ispred i unatrag
i ova dimenzija je besmislena,
a usred sveg' tog kaosa,
tu je kula od mnogo boja
čija ti si tamničarka,
baš tu ja sam začaran,
potčinjen i
opčinjen,
tu hodim kao opsjena,
tu sam sjena,
tu sam samo san...
Unatoč boli i potrebi i pobuni
u meni,
unatoč činjenici
da moram bez tebe
da se probudim...
>;,)-->
Post je objavljen 06.09.2018. u 21:55 sati.