Marketing
15B, SLANJE APOSTOLA Mk 6, 7-13
Isus je među nama da nas DOZOVE. Oduvijek nas traži: “Adame gdje si?” da dođemo k sebi, a prisebljujemo se kad čujemo njega. Njegov glas je oslonac u dezorijentiranosti, točka kojom određujemo svoj položaj. (Sjeti se onog kad su se kolege vraćale iz planine kući a nisu znali puta, pa su neprestanim dozivanjem s onim kod kuće dobivali orijentaciju.) Bog nas doziva da se ne izgubimo.
Uspio ih je dozvati, jer su ga znali ČUTI. Bog uvijek doziva, ali mi uvijek ne čujemo. Valja se usredotočiti na njegov glas. (Kao kad slušaš telefon na ulici.)
Doziva nas da nas POŠALJE. Jadan je posao za koji sami sebe proglašavamo pozvanima. Uspješni smo samo onda ako nas Isus šalje. I samo ondje gdje nas on hoće. (Koliki od sebe prave ludu baveći se onim za što nemaju smisla.)
Kad nas on šalje, onda znači da je i S NAMA po darovima svoga Duha kojim ćemo zadatak uspješno obavljati. Bitno je s njime ići ukorak. Ne trčati tamo gdje on s tobom nije.
Dva po dva, da istinu uvijek TRAŽIMO, jer kad bi bili sami, sami bi sebe varali, nedostajao bi kritički glas. Drugi je ustuk našoj oholosti i sebičnosti. Drugi je križ koji nas prizemljuje.
Isus koji ima VLAST daje je svojim učenicima. On je s njima po snazi te vlati u njima. Ako mi danas te vlasti nemamo, pitanje je koliko je on s nama. Ako nečistoća bilo koje vrste mnome vlada ili oko mene, što je sa tom vlašću?
No valja pripaziti nije li problem u onom što je on zapovjedio. NE NOSITE sa sobom ništa. U ništa se ne pouzdavaj osim u njega. Posvemašnja ovisnost o njemu oslobađa njegovu snagu u nama.
Što su radili? Propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe, ozdravljali nemoćnike.
Tko ih ne bi primio sebe bi sam osudio. Prašina su i prašinu im vrati, kad nisu milost htjeli primiti.
Post je objavljen 15.07.2018. u 08:48 sati.