Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Nije mi sjeo

Ovaj produženi vikend nije mi sjeo baš najbolje. I jedva sam dočekao ove radne dane, da si mogu rješavati neke životne obaveze koje iziskuju moju pažnju. Uspio sam podmiriti neke zaostale račune od režija. Mada još moram neke da podmirim. Ali vjerujem da ću i njih podmiriti. Samo da dođem do novaca prije.

Prošao sam i neki sanitarni pregled. I predao sam neke dokumente u novu firmu. I ako nešto ne iskrsne, možda već idući tjedan počnem raditi na novom radnom mjestu. A prije toga obaviti neke pravne stvari. Ne osjećam neku uznemirenost ovih dana oko promjene posla i firme. Niti uzbuđenje ili uzbuđenost. Nekako sve smireno prolazim. Mada pomalo ima i trunke uzbuđenosti. Koja prođe kako dođe. Ne znam kako bi taj osjećaj opisao i protumačio. I da li je dobar ili ne. Ali što god da je, moram dalje ići, jer druge mi nema. Računi se sami od sebe ne će platiti, jesti se mora, živjeti se mora dalje.

Moj vrt nije bog zna što. Veći dio je još uvijek pod travom ili pod orahom. Tek jedno desetak gredica na kojima je posađeno neko povrće, i nekoliko gredica sa ružama, koje pokušavam nekako spasiti i održati na životu. Da ih jednog dana mogu presaditi i dalje ih uzgajati. Danas sam uspio si nabaviti još nekoliko sadnica kelja pupčara i zelja. Te ih posadio. Sa nadom da će mi uspjeti u uzgoj. Te da ću uživati u njihovim plodovima. Ne moram vam pisati o onom osjećaju ispunjenosti i ponosa kada si sam nešto uzgojio, bez korištenja pesticida i onda možeš uživati u konzumiranju tih plodova. Osjećaj je neopisiv.

Zapravo, želim napisati to da unatoč što mi vrt nije u punom zamahu i onoj slavi u kojoj je bio do prije nekih dvadesetak godina. I da još nisam odličan i dobar vrtlar. Ali ipak, meni puno znači, jer mogu nešto uzgajati i nešto pokušavam na tom komadu zemlje. Pisao sam da su mi mnogi predlagali da ga prodam. Što me je jako ljutilo, jer ti prijedlozi su dolazili od ljudi koje ne znam kako bih opisao. Ljudi koji su stvarno glupi i žele ti muku i pokoru. I samo pokazuje više kakvi su odvratni ljudi. Umjesto podrške i savjeta, oni ti žele propast.

Mačak Garfild i dalje mi pravi društvo na vrtu. Ne mota mi se oko nogu toliko više. Ali ipak je uz mene i obično si negdje leži. Ili naganja leptire. Imam dojam da su mu ti leptiri postali dosta zanimljivi, jer kad vidim kako ih naganja i kakve vratolomije izvodi pri tome, jednostavno mi se popravi raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio mačke, kad vidi što mačka zna izvoditi. I dignuti ti raspoloženje. A zadnjih tjedana mu je dosta postala zanimljiva ona hrpa od korova, granja i sličnog, što ja zovem kompostište. Dosta se mota oko nje. I kao da provjerava da li je sve u redu sa tom hrpom. Čak i na tim nekim granama svoje pandže održava. A i počeo ih je grickati. Kao da misli da će time potaknuti te grane da brže propadnu. Ali ne će. Znam da te grane ne će brzo istrunuti. I da će im trebati više vremena da istrunu. Ali kako mi se ne da ih kuriti, onda mi druge nema. A ionako će s vremenom istrunuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost


Post je objavljen 27.06.2018. u 22:03 sati.