Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

Marketing

MEANWHILE IN SWEARLAND

Image and video hosting by TinyPic

„A u pičku materinu!“, rekla je Rajčica Čvarak završivši s puhanjem u svjećice.
„Ali Rajčice!“, uzbuni se njezin otac, Kupus Čvarak. „Upravo si postala punoljetna i više ne smiješ psovati. Djetinjstvo je nepovratno prošlo.“
„Ne smijem psovati – kurac! U Zakonu o punoljetstvu lijepo piše da ono počinje tek i ako novopečeni punoljetnik-ica uspije ugasiti svih osamnaest svjećica na torti. A ja – jebena idiotkinja – osamnaestu nisam uspjela ugasiti. I sad moram čekati dogodine.“
„Nisam znao za taj članak zakona“, reče otac pomirljivo, ali majka, Šparoga Kulen-Čvarak, nije se tako lako pomirila s kćerinom argumentacijom:
„Istina je što kažeš, Rajčice. Ali u Pravilniku o prijelaznom razdoblju piše da u ovakvim slučajevima ne-punoljetnik-ica smije rabiti samo blaže psovke. Kao na primjer: 'K vragu i posao!'“
„Briga mene što piše! I kakav je to uopće pravilnik, za tako nešto nikad nisam čula!“
„A zašto bi i trebala čuti? Pa tek ti je osamnaest godina!“
„Nije, u pizdu strininu! Nisam ugasila zadnju svjećicu. Uostalom, neki odrasli smiju psovati. Zašto onda ne bi svi?“
„Smiju samo instruktori, dakako. Ali oni imaju dozvolu. Tko bi inače učio djecu psovati?“
***
No, Rajčičina životna trenerica, Salata Ćevap, držala je kako Zakon nadmašuje pravilnik i da Rajčica mirno može nastaviti sa psovanjem još punu godinu dana. Roditelji nisu bili zadovoljni takvim razvojem stvari pa su se konzultirali s kćerinom nekadašnjom instruktoricom psovanja, Artičokom Mortadelli. Ta im je pak održala pravo predavanje:
„Psovanje je praiskonski način kardinalnog kršenja prirodnih i društvenih zakona. Za samosvojan i nesputan razvoj djetetove osobnosti ono je praktički nužno. Ali u odrasloj dobi psovanje prerasta u čist i štetan tabu, kršenje kojega, u krajnjoj liniji, može dovesti do propasti određene zajednice, pa i cjelcatoga čovječanstva. Mišljenja sam da će Rajčica u opisanoj međufazi svojega razvoja sama biti u stanju procijeniti smije li psovati ili ne, odnosno do kog stupnja blasfemije u svom eventualnom psovanju smije ići.“
Tako da su roditelji pustili Rajčicu da psuje ili ne psuje koliko god želi.
***
I dok se kuća orila od Rajčičine pomalo i isforsirane teške psovačine, tabui su se gomilali: ovdje utikač u koji se ne smije uključiti pegla, ondje vješalica nedodirljiva za kažiprst ili kuhinjski mrav kome se ne smije reći ni „m'rš“.
Nagomilalo se tog tabu-đubreta preko mjere. Roditelji su kumili Rajčicu da prekine sa psovkama ili da barem koristi magijski manje učinkovite inačice istih. Ona ni da čuje. Sve dok tabui nisu zarazili njezinog ljubimca, mačka Tobermoryja; taj se sivonja nije više usuđivao ptice ganjati, kutiju za pijesak rabiti pa čak ni presti – cijeli mu se mačji svijet našao pod znakom tabua. Takva situacija ganula je Rajčicu. Sa suzama u očima prišla je Tobermoryju, pogladila ga po leđima i rekla:
„K vragu i posao!“

Post je objavljen 01.05.2018. u 08:02 sati.