Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/booklet

Marketing

3. Through glass

How do you feel? That is the question
But I forget, you don't expect an easy answer
When something like a soul becomes initialized
And folded up like paper dolls and little notes
You can't expect a bit of hope


Iz zvučnika je izlazio stari hit Stone Soura…

Kako prikladno…pomislim, još uvjek zaglavljen u trenutku, negdje između sjećanja i nje koja nakon toliko vremena stoji ispred mene…
Izgledala je predivno, svaki detalj ,usklađen, izazovan a opet kulturan i umjeren… Osjetio sam kako mi srce ubrzava.

“Smijem li sjesti?”, S osmjehom izgovori, a Marko se brzo pomakne i oslobodi joj mjesto.
Dok je sjedala, lagano se nagnula prema nama , kao da će me poljubiti, a teški dim cigareta, pomješao se s mirisom njenog parfema….
Na trenutak sam osjetio trnce u sebi, a onda , dok sam gledao kako njene nasmješene usne kreću prema markovim, trnci su postajali volti, munje, potresi…

Da sam do tad I uspio smisliti neku smislenu rečenicu, od tog trenutka više ne bi bio u stanju izustiti ni riječ.
Marko je šutke crvenio i gledao u pod, osjetio je potres u meni, a ona ; ona je , potpuno me ignorirajući naručila kavu i nasmješeno gledala u mobitel.

Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva i moja…. Hmm kako je uopće sada definirati… bili su nešto što nisam očekivao.
Nikad nisam ni razmišljao o tome, da je možda sretna, zaljubljena, da me prebolila. Ostala je u mom sjećanju kao praznina, kao dio sebe koji sam ostavio kući. Sebično sam, negdje u dubini duše, vjerovao, nadao se, da će čekati.

Nekadašnji ja, vjerovatno bi oslobodio oluju iz sebe, vikao, psovao, ispraznio se bez razmišljanja, ali godine su učinile svoje… Šutke sam ustao, platio piće svima, i izašao na hladnu ulicu, bez pozdrava.

Before you tell yourself
It's just a different scene
Remember it's just different from what you've seen…


-

Snažan zapuh vjetra i kiše širom je otvorio odškrinuti prozor rušeći sa stola pepeljaru i praznu bocu “Jacka”.
U glavi mi je tutnjilo… Alkohol je samo pojačao ludilo…
Sjeo sam I zapalio cigaretu…. London, Rim, Madrid…redale su se opcije…
Svu nostalgiju i želju za domom, prebrisala je bol.

Kako dalje? Kako ih viđati svaki dan? Kako biti prijatelj Marku? Kako ispuniti ovu prokletu prazninu? Redala su se pitanja , a odgovor je bio samo jedan - otići, baš kao danas iz lokala, baš kao nekad, zakopati sve u sebi.
Srećom, još se nisam raspakirao.. Prvo Zagreb, do sestre, zatim negdje..bilo gdje…

Misli mi je prekinulo kucanje na vratima…sigurno je strica probudila boca… Otvorim vrata, smišljajući isprike, i na vratima ugledam nju…

Stajala je predamnom tiho, kao utvara, kose mokre od kiše…

Nisam znao što bi…samo sam stajao i gledao .
U trenutku mi zazvoni u glavi..šamar, još jedan šamar, povučem se u kuću da netko ne vidi…opet šamar…zatim suze, krupne suze iz najljepših očiju mješale su se sa kapima kiše iz kose…

Melita …ja … jedva sam istisnuo iz sebe , dok je svaka njena suza u meni otvarala novu ranu…

Šuti! Odrješito je rekla i spontano, filmski me zagrlila, prislanjajući usne na moje.
U tom je trenutku sve prestalo postojati… Više nije bilo boli, nije bilo pitanja, ničeg…
Samo ona i ja , sada, tu…

Svu svoju snagu unio sam u taj zagrljaj, sve što sam imao u sebi, svaki atom dijelio sam s njom, dok sam je nosio prema krevetu, našem krevetu.
Zadrhtala je , baš kao nekad, dok sam joj prolazio prstima kroz kosu, stisnula se uz mene, kao da me nikada ne želi pustiti.
Koliko god da je jutros glumila da sam stranac, koliko god sam mislio da sam za nju prošlost, sad sam znao da me želi, sa svakim drhtajem njenog tijela dok smo postajali jedno. Znao sam da neću otići, nikud od nje, nikada više.

Nakon dugo vremena, probudio sam se sretan.
Sneno sam se protegnuo I ispružio ruku da je zagrlim, ali kraj mene nije bilo nikog…samo jastuk s njenim mirisom, odavao je da ono sinoć nije bio san.

Stone Sour - Through Glass

Nastavlja se...

Post je objavljen 02.03.2018. u 15:41 sati.