Marketing
POGLED NA OBEĆANU ZEMLJU 2B Korizmena, Mk 9, 2-10 Palma, 16. ožujka 2003.
Korizma je vrijeme u kojem prevladavaju teme odricanja i pokore; udubljujemo se u životnu zbilju kao hod kroz suznu dolinu. No, usred tog vremena imamo i temu Isusova preobraženja - da ne zaboravimo kojom snagom je moguće nastaviti hod. Isus se pred svojim učenicima preobražava, pokazuje im se u slavi – da ih ojača za dane patnje koji slijede. Preobrazivši se pred njima, zapravo je i njih preobrazio. Obasjani sjajem lica njegova i sami su zasjali. Predokusili su slavu, ugledali obećanu zemlju – onu u koju kad stignemo sam Krist će «preobraziti ovo naše bijedno tijelo – i suobličiti ga tijelu svome slavnome."
Gora Tabor mjesto je gdje taboruju osloboditelji. Mojsije je oslobodio narod iz fizičkog ropstva – izvevši narod iz Egipta; Ilija je duhovni osloboditelj – svojom proročkom riječju privodio je narod pravom Bogu. A ono konačno oslobođenje ka kojem su svi napori osloboditelja usmjereni – sam je Isus. On u svojoj slavi obećana je zemlja.
Uspon na Tabor, opisan u evanđelju, shema je molitve. Isus nas uzima sa sobom, odvodi u osamu, na goru – i pred nama se preobražava da nas preobrazi. U molitvi nam se otvaraju nebo, ugledavamo pravo lice stvarnosti, padaju nam ljuske s očiju. I čujemo glas Očev: «Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!»
Stvoreni smo za slavu. O tom eshatološkom određenju govori nam i naša potreba da se igramo, zabavimo, radujemo… Jer u svakoj radosti je i vapaj da nikad ne prestane. Iskustvo Tabora, iskustvo je zbilje. Makar je prolaznog karaktera, ima neprolazne učinke. Takvi trenuci se pamte i u nama svijetle i onda kad svjetla oko nas nestane. Iz tog iskustva sve se definira. Upravo kao što i cvijet, premda tek par dana u godini ima cvat, cvijećem nazivamo - jer njegov cvat otkriva mu bit. Umijeće života, slikovito kazano, je zimi u neuglednim granama magnolije prepoznati ljepotu njenog cvijeća koje skriva do proljeća. Božja slava naša je snaga. Reći će sveti Pavao: "Smatram da sve patnje ovoga vremena nisu dostojne buduće slave koja će se očitovati u nama."
Vjera je uprisutnjenje trenutaka slave na naše putove suznom dolinom. Uvjerenje da je sve drugačije nego nam se čini. Ista slava koja nam se na Taboru objavila u radosti, sad nam se objavljuje u patnji. Vjerovati znači znati da se iza oblaka krije sunce.
Borac za ljudska prava M. L. King jedne je korizme propovijedao: «Ne znam što će se dogoditi, jer pred nama su teški dani. Ali ne brinem jer bio sam na gori. Kao i svatko, želio bih živjeti dugo. No, važnije od toga mi je vršiti volju Božju koji mi je dao uspeti se – i vidjeti preko, obećanu zemlju.» Dan poslije bio je ubijen. Nije ju dočekao, ali sama činjenica da ju je vidio bilo mu je svjetlo do zadnjeg daha. Kako njemu, tako i onima koji su u nju ušli, ili su još na putu. Korizma je, uspnimo se na goru, i bacimo pogled na Uskrs da ne klonemo.
Post je objavljen 25.02.2018. u 08:54 sati.