Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

3B, VRIJEME SE ISPUNILO, POZIV (Mk 1, 14-20) [ Rim, 8. I. 1996.]

Image and video hosting by TinyPic
Sve što je težilo ispunjenju ispunjeno je. Priprava ustupa mjesto onom za kog smo se pripravljali. Kraljevstvo Božje je mepu nama.
- Ili smo još uvijek u iščekivanju “nepoznatog Boga”, bez iskustva ůivog i Prisutnog? Ljudi religije koji tjeskobno vape ne bi li ih čuo “daleki Bog”.
- Okovani sredstvima priprave, klanjamo se njima a ne Prisutnom. Gubeći se u tunelima traženja, hrpama misli o njemu, namjesto da Ga primjetimo jednostavnim pogledom.
Kao ona riba koja mukotrpno tražeći ocean konačno od druge čuje da je to ono u čem pliva. ... Besmisleno je upoznavati rimske palače sa slika dok si u Rimu...
Lijena je naša pamet i srce. Lakše nam je tražiti nego priznati da smo našli, zato jer smo nenapenosti pripisali svu svoju grešnot i zloću. Prepadamo se napenosti i zatvaramo oči jer ne želimo promjenu, ne želimo napustiti svijet u kom smo pred sobom opravdani, svijet u kom nam se ne vide nedostatci. Draži nam je mrak nego svjetlo. U tom slučaju ako je Svjetlo došlo na svijet - u toliko gore po nju.
Jer za ugledati Prisutnog, to Kraljevstvo koje nam se približilo - treba se obratiti i povjerovati.
Obratiti se: “prepametiti se”, učiniti “harakiri” svojoj oholosti, dopustiti da padnem na zemlju
(i pri tom se na meni razbije sve lažno!). Ugledati svoju golotinju. Priznati da živim od dara Božjeg, da od nikog nisam veći, ni pametniji, ni svetiji... I u to uvjeren, istinski volim svakog, razumijem ga i radujem mu se, smatram ga vrijednijim... A svoje dostojanstvo vidim jedino u Bogu.
Vjerovati evanđelju: njegovoj moći ne svojoj, dobivajući snagu od Njega uz kojeg ljubavlju prijanjam. Vjerom ga nastanjujem u sebi.
Isus prolazi, ugleda, pozva. ... Znati da prolazi, dati se ugledati, biti spreman čuti.
Njegov poziv je stvaralački. Kao što je svijet njegovom riječju stvoren, tako se njegovom riječju stvara i naše životno zvanje. I kao što On svijet jednom stvoren, uzdržava u postojanju stvarajući ga u svakom novom trenutku; isto tako i tvoje zvanje uzdržava u postojanju upućujući ti trajno svoju riječ: “Hajde za mnom!” Ona je snaga za hod, u njoj je Duh kojim hodaš.
Samo Njime osnažen nećeš ponovno posezati za ostavljenim mrežama. Samo u Njemu možeš imati one koje si ostavio. Samo Njime možeš biti ono što se zoveš: ribar ljudi - loviti ih za Onog od kojeg si sam ulovljen. A od Njeg biti ulovljen znači biti napen.
[Ne živi se od sjećanja na davni trenutak svog pozvanja, nego od svakodnevnih pozivanja -koje, kad ih čujemo, uzrokuju naša odzivanja.]

Post je objavljen 21.01.2018. u 11:50 sati.